Danas, 2. veljače, po katoličkom kalendaru je blagdan koji nosi dva imena: Svijećnica i Prikazanje Gospodnje. Spomendan je događaja kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu.
Tu se, bilježi evanđelist, zatekao starac Šimun, koji je uzeo Dijete u naručje i, u nadahnuću, prepoznao u njemu budućeg Mesiju. Mariji je prorekao da će joj “mač boli probosti dušu”. Pri tom je Šimun – to je okosnica blagdana – Isusa nazvao Svjetlom, doslovno “svjetlost za rasvjetljenje naroda”.
Spominjući se toga vjernici danas u crkvu donose svijeće na blagoslov. U obitelji ova se svijeća pali u različitim prigodama: na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se zapaljena u prozor kad mjestom prolazi tijelovska procesija, nosi na krštenje novorođenčeta i na prvu pričest kao spomen na krštenje; stavlja se i u ruku umirućem kao ohrabrenje i znak nade u vječni život…. Otuda blagdanu pučko ime – Svijećnica. Blagdanu je središte Isus pa se zove Prikazanje Gospodnje; no istodobno je naglašena, Marijina uloga. U pučkom je izričaju to dvoje spojeno pa se, osobito u Slavoniji, blagdan zove i “Svitlomarinje” (Isus – svjetlo Marijino). Mnoge Marije toga dana slave svoj imendan. Iako ne spada među zapovjedne svetkovine, puku je drag i crkve su toga dana vrlo posjećene.
Kod nas se ovaj blagdan zove i Kalandora. Vjerovalo se uvijek da će godina biti dobra i rodna ako je Kalandora popraćena kišom. Otuda je i stara hrvatska, ali i duvanjska, poslovica: “Kalandora vodna, godina rodna”, ali ima i druga: “Kalandora vedra, u dice se vide rebra”. Ako je suditi po izrekama, čeka nas rodna godina!
U našim krajevima i vrijeme se nekako računalo po Kalandori, pa se često od naših starih moglo čuti: Bilo je to ( neki događaj, često i rođenje djece) prije Kalandora dva dana, uoči Kalandore, licem (upravo) na Kalandoru, poslije Kalandore…
Kalandora u crkvi svetog Ante u Cimu
Kalandora u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Miljkovićima
FOTO: Ante Boras
