Malahijina proročka knjiga posljednja je napisana knjiga Staroga zavjeta. Napisao ju je prorok Malahija, Božji Glasnik poput Melkizedeka, u drugoj polovini 5. st. pr. Kr. Nakon toga uslijedilo je oko 400 godina „šutnje”, do svetog Ivana Krstitelja i Isusova naučavanja. Malahijino ime znači „moj (Božji) glasnik”.
OSAM PITANJA BOGU
Malahija piše u vremenu kada je jeruzalemski Hram već bio ponovno sagrađen i obnovljen. Judejski narod više se ne klanja lažnim bogovima kao prije babilonskog izgnanstva, ali je nevjeran i ravnodušan prema Bogu. Narod je uputio osam pitanja Bogu, a On im je odgovorio preko proroka Malahije. Odgovori počinju riječima: „Vi pitate”. Bog im poručuje da ih i dalje voli. Kritizira svećenike zbog ravnodušnosti i nemara. Oni su žrtvovali Bogu slijepu, hromu i bolesnu stoku (Mal 1,8), a zdravu čuvali za sebe. Narod je dobio opomenu, zbog razvoda i mješovitih brakova s nevjernicima, koji su častili lažne bogove. Nisu ni postojani u dobru: „Jer Ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka! Od vremena svojih otaca odstupate od Mojih Uredaba i ne čuvate ih” (Mal 3,6-7).
Narod je pomislio da se ne isplati biti dobar kada se zli izvuku i napreduju. Bog ih poziva na obraćenje, hvali pravedne, obećava nagradu onima koji se poprave, a sud i kaznu pokvarenima: „I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi. Jer evo dan dolazi poput peći užaren;oholi i zlikovci bit će kao strnjika” (Mal 3,18-19). Božji glasnik (anđeo) Na kraju se navješćuje Dan Jahvin i spominju se Mojsije i Ilija. Za Malahiju blažena Ana Katarina Emmerich svjedoči da ga je vidjela kao Anđela te da se s njim zaključuje Božja Poruka Starog zavjeta. Ova proročka knjiga citira se u Novom zavjetu dvadesetak puta.
/Book.hr/
