Sveta se Agata liturgijski časti 5. veljače, a prema predaji riječ je o djevojci iznimne ljepote, koja je živjela u 3. st. i odlučila svoje tijelo i svoju dušu posvetiti djevičanstvom, kao poseban dar svome Spasitelju. Rođena je na Siciliji u plemenitaškoj kršćanskoj obitelji, a za vrijeme Decijeva progona upravitelj Sicilije Kvintijan uočio je njezinu ljepotu, zahtijevao je od nje da se odrekne kršćanstva, te da mu postane ljubavnica.

Kako nije pristajala na njegove ponude, nego mu je rekla da pripada svome nebeskom Zaručniku, u njemu se sve viša razbuktavala srditost zbog njezina odbijanja, pa ju je odlučio kazniti strašnim mukama. Naredio je da joj se škarama odrežu grudi i da ju potom bace u vatru.

Od smrti na lomači spašena je tako što je nastupio potres, u kojemu su njezini mučitelji poginuli, a Kvintijan pobjegao, dok je ona sama preminula od zadobivenih teških rana 5. veljače 251. god.

Prema predaji, godinu dana nakon smrti svetice provalila je užarena lava iz vulkana Etne i krenula prema gradu Kataniji, ali je narod pojurio na grob svete Agate, uzeli su njezinu koprenu, nataknuli na koplje i krenuli prema nadolazećoj lavi, a koja je u trenutku kad je stigla do svetih relikvija skrenula na stranu i tako je spašen grad.

Sveta se Agata u ikonografiji obično prikazuje tako što u jednoj ruci drži palminu granu, kao znak pobjede, a u drugoj ruci drži poslužavnik sa ženskim grudima, što upućuje na njezinu mučeničku smrt. Ponekad će u rukama imati kliješta ili škare, kao simbol oruđa kojim je izvršeno mučenje. Također, češće se prikazuje tako što nosi dugačku koprenu, što podsjeća na čudo spašavanja Katanije, koje se zbilo njezinim zagovorom.

Štuje se kao zaštitnica kod bolesti grudi (napose raka dojki), neplodnosti, potresa, žrtava silovanja i drugog mučenja, a na taj dan imendan slave i Jagode i Dobrile.

Iako se i uz svetu Agatu, kao i uz mnoge druge svetce ranoga kršćanstva, vezuju različite legende i u tom smislu nije razvidno što treba uzeti kao činjenično točno, a što ne, svakako valja istaknuti njezinu spremnost da daruje svoje djevičanstvo Isusu iz ljubavi i zahvalnosti, što itekako može biti poticaj i današnjim djevojkama da čuvaju dostojanstvo svoga tijela, bilo da ga, slično kao i sveta Agata, žele darovati Spasitelju, kao redovnice, bilo da ga čuvaju za svoga budućega supruga. Njezina pak mučenička smrt može nam svima biti poticaj i putokaz kako trebamo uvijek i u svim životnim okolnostima svjedočiti svoju vjeru, pa ako je Božja volja i dajući život za Njega.