Danas slavimo svetu Koletu (Colette), osnivačicu i poglavaricu koletinki, bosonogih klarisa, reformiranog pokreta u redu svete Klare. Rodila se 13. siječnja 1381. kao Nicolette Boylet (Boellet), kći tesara benediktinske opatije u gradiću Corbieju (Pikardija, sjeverna Francuska). Ostala je 1398. bez roditelja, a 1402. postala franjevačka trećoredica. Uz duhovno vodstvo opata iz Corbieja četiri godine živjela je asketski, kao “rekluza” u maloj ćeliji kraj samostanske crkve. Potaknuta ukazanjima svetog Franje, koji ju je pozivao da u pravom, strogom franjevačkom duhu obnovi red klarisa, napustila je svoju ćeliju. Uputila se bosonoga avignonskom papi Benediktu XIII, koji je primio njezine svečane zavjete i imenovao je budućom generalnom poglavaricom svih samostana reformiranih klarisa. Poveljom od 16. listopada 1406. dopušteno joj je da u svoje samostane prima i redovnice iz drugih samostana te pobožne žene iz redova franjevačkih trećoredica. Nakon brojnih pokušaja, silnih napora i mnogih poniženja, osnovala je svoj prvi samostan 14. ožujka 1410. u Besançonu, glavnom gradu pokrajine Franche-Comté. Za njezinog života osnovano je 17 reformiranih samostana u Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj.

Svojom obnovom sveta Colette vratila je klarise prvotnoj strogosti u siromaštvu (pojedinačno i zajednički), pokorničkom životu, hodanju bez obuće i moljenju božanskog časoslova. Mističarka i karizmatičarka, danima i tjednima živjela je u neobičnom molitvenom zanosu i proslavila se svojim proroštvima, čudesima, ekstazama i vizijama, ali i naročitom brigom za životinje. Bila je do kraja predana molitvama, pokori, postu, siromaštvu i djelima pobožnosti. Redovnice njezine obnovljene grane, koletinke (colettines) ili bosonoge klarise, djeluju uspješno i danas u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj, Španjolskoj, Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Sveta Colette preminula je u flamanskom gradu Gentu na današnji dan, 6. ožujka 1447. Svetom ju je 1807. proglasio papa Pio VII. Zaštitnica je roditelja u smrtnoj opasnosti, trudnica, rodilja, nerođene djece, životinja, ptica i svoga rodnog grada Corbieja te mnogih župa i crkava širom svijeta.

Koleta Boylet dar je pobožnim roditeljima koji su već bili u poodmakloj dobi. Po primjeru svojih roditelja mala je djevojčica već zarana počela proživljavati kršćansku vjeru. Ostavši bez roditelja skrb za nju preuzmu benediktinci i povjere je franjevkama trećoredicama. Koleta je četiri godine živjela zatvorena u maloj ćeliji iz koje nije izlazila. Zbog ukazanja sv. Franje koji ju je pozvao da obnovi njegov red Koleta je izašla iz svoje stroge klauzure. Bilo je to u doba zapadnog raskola kada je Crkva imala dvojicu papa: jednog u Rimu i jednog u Avignonu.

Koleta se uputila u Avignon papi, kojega je u dobroj vjeri držala pravim papom. Od njega je zatražila ovlaštenje da bi mogla prigrliti stalež evanđeoskog života, te da obnovi franjevački red. Benedikt XIII. avignonski papa, primio je njezine zavjete te ju imenovao generalnom poglavaricom svih samostana koje će osnovati i pridobiti za obnovu. Obnova samostana u početku je išla teško ali se kasnije broj obnovljenih samostana popeo na 17. Koletina reforma klarisa značajna je po tome što su se redovnice vratile prvotnoj strogosti u siromaštvu kako pojedinačno tako i zajednički, zatim strogom pokorničkom životu i napokon moljenju božanskog časoslova. Čitav je Koletin život bio protkan snažnim božanskim zahvatima. kroz cijele dane i tjedne znala je biti u neobičnom molitvenom i mističnom zanosu. Odlikovala se karizmom proroštva i čudesa.

Pripisuje joj se uskrsnuće preko 100 djece, koja su oživjela da bi mogla biti krštena, a 5 se spominje i u dokumentima kanonizacije. Svi ti neobični zahvati u Koletinu životu zajamčeni su nam kao vjerodostojni od pouzdanih svjedoka. Koleta je svoju velikodušnost očitovala u molitvama, pokorama, postu, siromaštvu, djelima pobožnosti. Bolio ju je raskol u zapadnom kršćanstvu pa je sa svecima, svojim suvremenicima, radila na njegovu dokončanju. Umrla je 6. ožujka 1447. a svetom ju je proglasio 24. svibnja 1807. papa Pio VII.