Pravim imenom Bruno, rođen u Dagsbourgu, današnja Njemačka, a ondašnja pokrajina Švapska. Papa je postao 12.II.1049 godine, nakon ne baš „uzornih „ prethodnika. Prije njega naslovom sveti počašćen je papa Hadrijan III koji je vladao od 884 do 885 godine.
Ovaj papa s razlogom se naziva obnoviteljski papa. Zbog svoje izvrsne naobrazbe ali i dobroćudnosti stekao je mnogo prijatelja , pa tako postaje svećenikom na carskom dvoru. Naime, tada car Svetog Rimskog Carstva imao je toliki utjecaj na izbor biskupa i papa, da se petljao čak i u imenovanja opata u samostanima, a sve zbog lakšeg nadziranja cjelokupnog društva. Ne treba spominjati da je tada sveprisutna simonija, odnosno kupovanje crkvenih službi.
Bruno bijaše posve drugačiji svećenik. Nakon razočarenja ponašanjem crkvenih ljudi na dvoru, odlazi za biskupa na „rub Carstva“ u grad Tuol, i to na inzistiranje samih vjernika grada. Tada Bruni bijaše 24 godine. Pune 22 godine Bruno vrši biskupsku službu učvršćujući vjeru i disciplinu kod laika i svoga klera.
U kolovozu 1048 godine, nakon samo 23 dana vladanja, umire papa Damaz II. Cjelokupni kler je pristao uz Brunu, pa i sam car, koji je kako što rekoh imao presudnu ulogu u izboru novog pape. Međutim rimski puk i kler izabraše na novog papu biskupa Lyona Halinarda. Međutim ovaj se odupro izboru.
Bruno, izražava želju da pođe u Rim , i ako ga puk i kler Rima prihvate, onda će i on prihvatiti papinsku čast. Kao hodočasnik i pokornik stigao je u Rim, gdje su ga zbog njegovih kvaliteta sa radošću dočekali.
Bruno uzima papinsko ime Lav IX, dajući sebe na liječenje crkvenih rana. Sve one koji su novcem dobili titule i časti je svrgnuo i uspostavljao pravu crkvenu disciplinu. Više je bio na putu nego kod kuće u Rimu. Obilazio je biskupije, župe i opatije učvršćujući disciplinu. Nevolja za novog papu je bila, u prodoru Normana u južnu Italiju. Kako nije imao vojničke pomoći, a ni novčane sam se predao Normanima, kao zalog za zarobljene. Normani su ga držali 9 mjeseci u zatočeništvu a onda ga pusti, da se vrati u Rim.
Za njegova pontifikata dogodio se najveća katastrofa u povijesti Crkve. To je bio Istočni raskol 1054 godine. Papini izaslanici, predvođeni kardinalom Humbertom, bili su u Carigradu na pregovorima oko rasprave o beskvasnom kruhu u bogoslužju. Papa Lav IX, umro je 19 travnja 1054. godine, ali je Humbert položio bulu o izopćenju patrijarha Mihajla Kelaurarija na oltar crkve svete Sofije, 16 srpnja 1054. godine.
Iako je car Izak Komnen prognao patrijarha, koji je u izgnanstvu umro, crkveno jedinstvo od tada nije uspostavljeno.
Papa Lav IX, ubrzo je postao čašćen kao svetac , a pokopan je u bazilici svetog Petra.
