Atanazije je bez sumnje bio jedan od najznačajnijih i najčašćenijih otaca drevne Crkve. No u prvom je redu ovaj veliki svetac bio strastveni teolog utjelovljenja Logosa, Božje Riječi.
Sveti Atanazije rođen je u Egiptu, vjerojatno u tadašnjem glavnom gradu Aleksandriji i to oko 295. godine, dakle dok su još trajala progonstva kršćana. Zanesen kršćanskim asketskim idealima, Atanazije je još kao mladić otišao u pustinju gdje je bio učenik sv. Antuna pustinjaka.
Atanazijev će se teološki talent razviti u vrijeme arijanske krize. Arije je bio svećenik koji je nijekao Kristovo božanstvo. Sveti Atanazije je znao da ako Krist nije Bog onda je kršćanstvo, ma kako lijepo bilo, samo ljudskoga, a ne božanskog porijekla. Atanazije prati svog biskupa na I. opći sabor u Niceji gdje je bilo osuđeno arijanstvo i proglašen pravovjerni nauk o istobitnosti Sina s Ocem.
Arijeva osuda na saboru nije još značila i kraj arijanstva jer će se glavna borba voditi tek kasnije. U tu će borbu Sveti Atanazije uložiti sve svoje sile, dosljednost i nepomirljivost sa zabludom i tako postati jednim od najsjajnijih likova crkvene povijesti.
Aleksandrijski bisup Aleksandar umro je 17. travnja 328. a naslijedit će ga u službi Sveti Atanazije. Puk ga je primio s oduševljenjem, veličajući ga kao “vjerodostojnog kršćanina, asketu i pravog biskupa”. Kao biskup morao je mnogo trpjeti. Bio je klevetan, proganjan: četiri puta prognan iz svoje biskupije. No, svojim je spisima i govorima branio pravovjeran nauk spreman za njega žrtvovati i vlastiti život. Umro je u noći između 2. i 3. svibnja 373. prirodnom smrću.
