Sveti se Vid ubraja među one svece koje puk veoma štuje, ali i one o kojima se malo povijesno zajamčeno zna. Za njegovu povijesnu opstojnost najsigurnije je jamstvo štovanje, što se oko njegova lika rano razvilo.

O Vidovu mučeništvu postoje tri inačice, koje još uvijek nisu dosta proučene. Vida ozbiljni povjesničari smatraju vjerodostojnim mučenikom i prema tome svecem, koji je doista postojao, iako je legenda o njegovu mučeništvu izmišljena. Njegovo je štovanje u Crkvi veoma staro, a raširilo se po cijeloj Europi. Već svršetkom V. st. posvećeno mu je nekoliko samostana na Sardiniji i Siciliji, a spominje ih u svojim spisima papa Grgur Veliki. Svečev se blagdan spominje u Gelazijevu sakramentaru, svim povijesnim martirologijima, u takozvanom Napuljskom mramornom kalendaru, pa čak i u bizantskim sinasarima, što je znak kako se njegovo štovanje proširilo i na Istočnu Crkvu.

Prema jednoj donjonjemačkoj predaji, svečevo je tijelo 583., sa Sicilije preneseno u Italiju, odakle ga je 756. opat Fulrad od Saint-Denisa prenio u svoj pariški samostan. Godine 836. Vidove je relikvije opat Hilduin dao slavnome samostanu Korvey na rijeci Weseru. Taj je samostan kasnije postao središtem štovanja Sv. Vida.

Sv. Vjenceslav, češki vojvoda, dobio je u Korveyu ruku Sv. Vida i prenio je u Prag, sagradivši njemu u čast crkvu. Na temeljima te crkve podići će se kasnije divna gotska katedrala, možda jedna od najljepših crkava katoličkog svijeta.

Već je spomenuto kako je Sv. Vid iznimno štovan svetac. To neka potvrde i ove brojke: oko 150 mjesta tvrdi kako posjeduje dio njegovih relikvija, što je znak da se do toga sveca mnogo držalo. Nadalje, u srednjem vijeku bilo je oko 1 300 mjesta u kojima se štovao ovaj svetac kao zaštitnik, a to znači i s tolikim brojem crkava, kapela i oltara. Kako prenosi laudato.hr, on je uvršten u slavnu skupinu takozvanih 14 zaštitnika u velikoj nevolji. Štoviše, među tim svecima nosi rekordan broj 34, odnosno 34 patronata – bilo raznih životnih nezgoda u kojima ga ljudi zazivaju – bilo što ga pojedini staleži slave kao svog zaštitnika. Tako Sv. Vida upomoć zazivaju epileptičari, histerici, opsjednuti; njegova se zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, požara, neplodnosti, jalovosti, kad valja izvesti neke teške zadatke. Kao svog zaštitnika slave ga ljekarnici, gostioničari, vinogradari i glumci. Pridružuju im se i ljudi slabog sluha i vida.

J.P., KT