Odrekao se bogatog nasljedstva, a već u 14. godini života obukao je redovnički habit, a u 15. pošao na hodočašća u najpoznatija mjesta svijeta. U Španjolskoj je posjetio svetište Sv. Jakova, apostola (Santiago de Compostela). Vilim je posjetio i sveta mjesta u Svetoj zemlji kao i u svojoj domovini.

Bio je veoma pobožan prema Kristovu čovještvu. Kao i mnogi drugi hodočasnici htio je vidjeti svojim očima mjesta u kojima je Krist živio ili djelovao. Njegovu hrabrost i žrtvu Bog je obilato nagradio darom čudesa. Nakon što je ozdravio jednoga slijepca na brdu Serico kod Atclle ljudi su ga počeli hvaliti i slaviti kao velikoga sveca. Vilim odlazi u Brindizij kako bi se ukrcao na kakav brod prema Isusovoj domovini. Usput je posjetio Sv. Ivana da Matera koji će kasnije utemeljiti kongregaciju di Pulsano. Na brdo Monte Vergine blizu Avellina kod Napulja dolazi 1114. Tu živi potpuno sam. Društvo su mu činili vukovi i medvjedi. Vilima je, kako prenosi Bitno.net, privlačio samački život, a ljude je privlačila njegova svetost.

Godinu dana poslije pridružuju mu se drugi pa tako nastaje monaška naseobina. On osniva jednu redovničku družbu, benediktinsku kongregaciju Monte Virgine. On je za nju napisao i redovnička pravila, po kojima će živjeti i ravnati se u zajednici. Temeljni zadatak družbe bio je njegovati život u samoći, naviještanje Radosne vijesti i štovanje BDM Bogorodice. Redovnici su Gospi u čast izgradili i crkvu, koju je posvetio Ivan, biskup iz Avellina 1124., Tamo ostavlja svoga nasljednika Bl. Alberta te odlazi na brdo Cognatote i tamo utemeljuje redovničku naseobinu. Sveti Vilim umro je na svetkovinu Rođenja Sv. Ivana Krstitelja 1142.

KT