Marija Goretti rođena je 1890. u talijanskome mjestu Corinaldo, u okolici Ancone. Bila je prva od petero djece siromašne obitelji, koja je jednoga dana bila primorana napustiti svoj kraj. Imala je svega 10 godina kada je izgubila oca. Morala se skrbiti o braći, kako bi majka mogla raditi i uzdržavati obitelj. Zbog toga nije mogla redovito ići niti u školu, niti na vjeronauk, ali je svejedno uspjela usvojiti neka bitna poimanja koja će usmjeriti njezin život: kako nas Bog ljubi te mu valja s ljubavlju uzvratiti i kako je grijeh upravo nijekanje Njegove ljubavi. Bila je obična, ne osobito obrazovana djevojčica, koja je kršćanstvo živjela radosno i – koliko su joj to mogućnosti dopuštale – upućeno. No, srce joj bijaše čisto, a nakane uvijek ispravne. Ako je životom znala braniti vrijednost, koje su živi dio kršćanske baštine, to znači kako je njena ljubav spram Boga bila toliko jaka i snažna pa je radije izabrala smrt negoli da ga uvrijedi grijehom.

Prvu je pričest primila 1902., s 12 godina. Iako je još bila djevojčica, napori i težina života ubrzali su njeno sazrijevanje, također i u tjelesnome smislu. Stoga je jednoga dana na nju svoj požudni pogled spustio Alessandro Serenellli, nemirni mladić čija su bludna maštanja bila potpomognuta alkoholom i napuštenošću kraja u kojemu je živio.

Više joj je puta bio uputio nemoralne ponude, poprativši ih mračnim prijetnjama. Marija mu na to nije niti odgovorila, budeći tako u njegovoj duši – uz već postojeću požudu – također i bijes izazvan odbijanjem. Jednoga se dana stoga odlučio poslužiti nadasve grubim sredstvima.

Bilo je vruće srpanjsko poslijepodne. Marija se nalazila sama u kuhinji, dok je majka radila u polju. Alessandro se neočekivano pojavio iz sjene. Iz očiju mu je sijevala vatra strasti. U tom naletu požude zgrabio je djevojčicu, začepio joj usta da ne može vikati te ju je silom odvukao u sobu. Marija se opet branila i otimala poput lavice. Kad se nije mogao domoći željenog plijena, njegova se strast požude pretvorila u strast osvete, pa je pograbio nož i divlje nasrnuo na svoju nevinu žrtvu. Zadao joj je 14 velikih i četiri male rane. Ostavio ju je u lokvi krvi.

Prevezena je sva iskrvarena u obližnji Nettuno. Liječnici su je operirali puna dva sata. Marija je pri potpunoj svijesti neprestano zazivala imena Isusa i Marije. Kad su je upitali oprašta li svom ubojici, smjesta je odgovorila: „Da, opraštam mu! Iz neba ću se moliti za njegovo obraćenje. Poradi Isusa, koji je oprostio raskajanom razbojniku, i ja ga želim imati blizu sebe u raju.“ U takvim mislima, molitvama i osjećajima, trpeći mnogo, završila je 6. srpnja 1902. svoj kratki vijek, mučenica čistoće Marija Goretti.

Mariju Goretti, mučenicu čistoće, kako prenosi Bitno.net, svetom je proglasio papa Pio XII., 24. lipnja 1950., u Svetoj godini te je postavio za uzor svim mladima izloženim pogiblima društva pogođena gubom grijeha, ravnodušjem i potrošačkim duhom. Kod te svečanosti, kojoj je prisustvovalo pola milijuna vjernika, bila je prisutna i mama Assunta. Jedinstven slučaj u povijesti svetaca da majka prisustvuje kanonizaciji kćeri. Tu dobru staricu primio je u audijenciju papa Pio XII. i zagrlio je.
Najveće čudo, koje je mala Marija učinila, bilo je obraćenje njenog ubojice.

J.P., KT