Sveti Franjo Solano (1549.-1610.) – rodio se 1549. godine u Andaluziji nedaleko Cordobe. S 20 godina je stupio u Red manje braće. Svojoj franjevačkoj braći je služio vršeći predano službe magistra novaka i gvardijana, a Božjem je narodu revno propovijedao. Franjo je zamolio poglavare da mu odobre da pođe u misije u Afriku, a oni ga poslaše u Južnu Ameriku. Neumorno je misijski djelovao od Perua do Argentine, na stotine tisuća je Indijanaca krstio. Znao je unijeti radosti među franjevačku braću i puk Božji napose sviranjem violine. Svoje posljednje godine života posvetio je slavi Božjoj te je često govorio: “Neka bude slavljen Bog!” Umro je u Limi 1610. godine. Zaštitnik je franjevačkih misija te pojedinih južnoameričkih gradova.
Premda je čitav život Božjeg čovjeka Franje bio križ i mučeništvo, ipak je dva mjeseca prijelaza iz ovoga života, da bi postigao božansko obećanje cijenom kršćanske ustrpljivosti, osjetio teške bolove kojima je pridošla visoka ognjica te ga je posve prikovala za krevet. Nikad ga bolest nije mogla odvojiti od molitve, ali u te posljednje dane tako je u njemu uzavreo polet motrenja te se činilo da se neprestano kreće među anđelima, pa se vjerovalo, i prema sudu liječnika, da konačno napustivši tjelesne potrebe produljuje život na čudesan način. Veliko je nježnošću ponavljao usvojenu molitvicu: “Neka je hvaljen Bog!”
