Gonxha Agnes Bojaxhiu, buduća Majka Terezija, rođena je 26. kolovoza 1910. u Skoplju (današnja Makedonija), u albanskoj obitelji. Njezin otac Nikola, vrlo ugledan mjesni, poslovan čovjek, preminuo je kada je Gonxha imala osam godina, ostavivši njezinoj majci Drani, iskreno pobožnoj ženi, skrb za troje nejake djece. Protivno običajima toga vremena i podneblja, Drana je otvorila tkaonicu i trgovinu tkaninom kako bi uzdržavala obitelj. Provevši mladost živo sudjelujući u župnim aktivnostima, u rujnu 1928. Gonxha napušta dom i odlazi u samostan Loretskih sestara u Rathfarnamu (Dublin), u Irskoj, s namjerom uputiti se u misije u Bengaliji (Indija). Primljena je kao postulantica 12. listopada i dobila ime Terezija, po svojoj zaštitinici, svetoj Tereziji od Liuseuxa.
Nakon nepuna dva mjeseca provedena u Irskoj, Družba Loretskih sestara poslala je sestru Tereziju u Indiju. Stigla je u Kalkutu 6. siječnja 1929. godine.
Po svom dolasku, stupila je u novicijat u Darjeelingu. Prve zavjete položila je 25. svibnja 1931., a vječne zavjete 24. svibnja 1937. i otada se naziva Majka Terezija. Dok je živjela u Kalkuti, tijekom 30–ih i 40–ih godina, podučavala je na Bengalskoj srednjoj školi Svete Marije.
Tijekom putovanja vlakom od Kalkute do Darjeelinga, 10. rujna 1946., Majka Terezija je osjetila nadahnuće koje je ona sama nazvala ”poziv unutar poziva”, a to je bio povod osnivanja Misionarki Ljubavi, obitelji sestara, braće, otaca i suradnika. Sadržaj ovoga nadahnuća otkriva se u cilju i misiji koju će dati svojoj novoj redovničkoj zajednici: ”utažiti neizmjernu Isusovu žeđ na križu za ljubavlju i dušama” i to ”radeći na spasenju i posvećenju najsiromašnijih među siromasima”. Nova Družba Misionarki Ljubavi 7. listopada 1950. službeno je potvrđena kao redovnički institut za kalkutsku nadbiskupiju.
Tijekom 50–ih i ranih 60–ih godina Majka Terezija je proširila djelovanje Misionarki Ljubavi u Kalkuti i širom Indije. Dekretom Pohvale, 1. veljače 1965. godine, papa Pavao VI. dodjeljuje Družbi papinsko pravo. Prva misijska kuća izvan Indije bila je osnovana u Cocoroti, u Venezueli, 1965. godine. Družba se proširila u Europu (Tor Fiscale – predgrađe Rima) i Afriku (Tabora, Tanzanija) 1968. godine.
Od kasnih 60–ih, pa do 1980. godine Misionarke Ljubavi proširile su svoje djelovanje širom svijeta, a rastao je i broj članova Družbe. Majka Terezija je otvorila kuće u Australiji, na Srednjem istoku i u Sjevernoj Americi, i prvi novicijat izvan Kalkute u Londonu. Među brojnim međunarodnim priznanjima, dobila je i Nobelovu nagradu za mir 1979. godine. Do te je godine već postojalo 158 misijskih kuća Misionarki Ljubavi.
Misionarke ljubavi doprle su i do komunističkih zemalja, otvorivši 1979. godine kuću u Zagrebu, u Hrvatskoj, i 1980. u istočnom Berlinu. Tijekom 80–ih i 90–ih godina nastavile su otvarati kuće u gotovo svim komunističkim zemljama, uključujući i 15 misijskih kuća u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Unatoč ustrajnim naporima, Majka Terezija međutim, nije uspjela otvoriti kuću u Kini.
U listopadu 1985. godine Majka Terezija je govorila na četrdesetoj obljetnici Generalne skupštine Ujedinjenih naroda. Na Badnjak iste godine otvorila je svoju prvu kuću za oboljele od side u New Yorku i nazvala ju ”Dar ljubavi”. U sljedećim godinama, bit će otvoreni drugi domovi, u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zemljama, namijenjeni skrbi za oboljele od side. U kasnim 80–im i tijekom 90–ih godina, unatoč povećanim zdravstvenim tegobama, Majka Terezija je nastavila putovati svijetom kako bi bila nazočna polaganju zavjeta sestara, otvorenju novih kuća i služenju siromašnih, pogođenih katastrofama. Nove su kuće otvorene u Južnoj Africi, Albaniji, na Kubi i ratom pogođenom Iraku. Godine 1997. Družba je brojila gotovo 4.000 sestara sa 600 osnovanih misijskih kića u 123 zemlje svijeta.
Aktivne i kontemplativne braće bilo je oko 400, svećenika 15, te 35 kandidata na različitim stupnjevima formacije.
U srpnju 1997., nakon putovanja u Rim, New York i Washington, Majka Terezija se u Kalkutu vratila u slabom zdravstvenom stanju. Preminula je u matičnoj kući 5. rujna 1997. godine u 21.30 sati. Njezino je tijelo preneseno u crkvu sv. Tome pokraj samostana Loreto.
