Sveti Pafnucije iz Tebe, pustinjak, biskup i mučenik, bio je duhovni sljedbenik svetog Antuna opata, s kojim je godinama boravio u pustinji. Redovnik i biskup Gornje Tebe u Egiptu, obratio je na kršćanstvo mnoge nevjernike. Proganjan je i mučen za vrijeme rimskog cara Maksimina II. Tada su mu izbili desno oko i slomili lijevo koljeno, a zbog vjere u Krista Gospodina poslan je na prisilni rad u rudnike. Izbavio ga je godine 313. car Konstantin Veliki, koji je Pafnucija izuzetno cijenio, često tražio njegove savjete i prigodom njihovih susreta redovito poljubio ranu nastalu izbijanjem mučenikovog oka.
Pafnucije je nastavio svoje pastoralno djelovanje i svoju stalnu borbu protiv arijanskog krivovjerja. Sudjelovao je aktivno na značajnom Prvom nicejskom saboru godine 325. i tada predložio da se sukladno vjekovnoj tradiciji oženjenim muškarcima dopusti ređenje za svećenike, kao i da se oni koji su već zaređeni ne mogu ženiti. Ta je uredba do danas ostala na snazi u istočnim Crkvama pa tako i kod naših grkokatolika. Pristaša i prijatelj svetog Atanazija, Pafnucije je s velikom skupinom egipatskih biskupa sudjelovao 335. i na Prvom saboru u Tiru (Libanon), gdje je nastavio svoju uspješnu borbu protiv krivovjerja.
