Pozitivan primjer njegovanja tradicije izrade ručnih radova su žene okupljene oko Udruge Framost iz Mostara. Tradiciju zlatoveza ostavljaju u naslijeđe mlađim polaznicama.
Edukativno i zabavno. Ovim riječima polaznice opisuju radionicu zlatoveza, na kojoj, ispreplitanjem niti zlatnog konca, na tamnoj podlozi nastaju djela sakralnih i drugih motiva.
„Tu sam tehniku naučila od časnih sestara karmelićanki u Zagrebu. To mi se dopalo, počela sam raditi i onda sam taj rad razvila dalje, pridružile su se moje prijateljice“, priča Šima Ivanković, voditeljica radionice Zlatovez.
Spojile su tako ugodno s korisnim. Sati rada na jednom zlatovezu su i sati druženja i razmjene iskustava.
„Ugodno s korisnim, jako važno za oporavak i našeg tijela i duha“, ističe Ivanković.
„Nismo aktivni na Instagramu i na tim platformama, više držimo da se ta tradicija ne izgubi, da prenesemo znanje”, dodaje Kristina Pehar, članica radionice Zlatovez.
Prenose ga već gotovo 20 godina. Od pripreme nacrta, preko bockanja iglom do vezenja; za nastanak jednog djela potrebno je nekoliko sati predanog rada.
“Na podlogu se nalijepi shema i onda se jednom iglom izbodu rupice koje će se kasnije izvesti”, objašnjava Pehar.
Zlatovezi iz ove radionice zapaženi su na različitim izložbama. Maska s motivom hercegovačke narodne nošnje osvojila je nagradu na natjecanju u Zagrebu, a ponosni su i na zlatovez, koji je svoje mjesto našao i kod Pape u Vatikanu.
“Ako voliš raditi i ako te ljubav vodi ništa drugo, sve se može naučiti. Bilo je djece koji nisu znali ni iglu držati pa su naučili raditi zlatovez”, ističe Ivanković.
“Jednostavno se trudimo da ako netko nešto zna, da to znanje prenese i drugima, da to ne izumre”, kaže Pehar.
To i jeste cilj ove i sličnih radionica; očuvati duh tradicije i prenijeti ga u trajno naslijeđe mlađim generacijama.
federalna.ba
