Draga naša Jasna!
Danas smo uplakani i s nevjericom u duši, jer ispraćamo tebe, i opraštamo se od tebe, ispred Zboraša pjevačkoga zbora ”Sv. Ante 1939.” iz Mostara, čija si ti višegodišnja članica bila.
Odlaskom tvojim, odlazi nam još jedna draga i plemenita osoba, našega Zbora. Od danas je, još jedno mjesto u našim redovima upražnjeno. Jedan topli i mili alt odlazi pjevati u Zboru svetih i Bogu vjernih. Uvjereni smo da odlaziš na bolje mjesto, bez patnje i boli, gdje te raširenih ruku čekaju naši članovi: i Julija i Katica, i Franjo i Niko… i Vojka … i toliki drugi, koji su iz naših redova prije… pozvani u vječnost…
Bila si nam svima draga i mila, tiha i samozatajna, uvijek spremna smiješak podijeliti, lijepu riječ pokloniti, druženje uljepšati…
Voljeli smo te, a i ti si voljela nas. Zato je tuga i bol veća, a gubitak teži.
Znala si nam govoriti o svojoj obitelji jer si bila dobra supruga i majka, požrtvovna baka… O svima si brinula i za sve se bojala, nad svima strepila i svaki trenutak života, za obitelj živjela… Sve si uspjela sačuvati, zakriliti i svima, svoja krhka pleća i ruke darovati. Samo sebe nisi znala zaštititi, niti sačuvati. To je tvoja veličina, to je veličina jedne dobre žene i majke, jednog velikog i plemenitog čovjeka.
Naš je Zbor ponosan što si bila dio nas i našega života i druženja… naših nastupa i misa… obljetnica Sv. Franje, Sv. Ante i sv. Barbare… naših putovanja i svega drugog… kroza što smo prolazili i družili se, i kojim god povodom se okupljati znali. Ostaješ trajno s nama i među nama i nosit ćemo te u svojima srcima i čuvati od zaborava…
Tvoja obitelj je posve svjesna, koga je u tebi imala, i ponosna na te, na to neprocjenjivo blago, bez kojeg prerano ostadoše… Opaka bolest ovoga vremena bešćutno te otrgnu iz njihove sredine i zagrljaja. Zato, Boga molimo da im podari snage, te se, s ovim neizrecivim gubitkom, lakše nositi mognu…
Draga naša Jasna, tebi još jedanput hvala, na svakoj tvojoj dobroj riječi, svakom tvome smiješku, svakoj otpjevanoj noti i pjesmi… Hvala ti na tvojim ispruženim rukama za pomoć, tvome prijateljstvu. Hvala ti što si postojala i naša bila, s nama hodila…
Odlaziš prerano, shrvana bolešću ovoga vremena, koja uzima svoj danak, i udara tamo gdje smo najslabiji i gdje su nam šanse za opstati neznatne… Iako svjesni, sve težine bolesti, ovakav ishod, očekivali nismo…
Neka te anđeli nebeski u raj povedu, tamo gore među zvijezde, tamo gdje svaka suza i bol s lica nestaje. Neka ti je laka hrvatska gruda u kojoj ćeš otpočinuti i počivaj snom vječnoga mira u Gospodinu…
‘Za svaku toplu riječ, što reći si nam znala… Za svaki pogled tvoj, od sveg srca ti hvala…’
Žele ti Zboraši tvoji, iz svetoga Ante, i počivaj u miru Božjem.
Mostar, 05.veljače 2022.