Uz svete mučenike Kuzmu i Damjana te svetu Tereziju Couderc, Crkva se danas, 26. rujna, spominje i svetog Pavla VI., 262. rimskog pape, koji je iskazao svoju sklonost i ljubav prema Hrvatima i Crkvi u Hrvata kanonizacijom prvog hrvatskog sveca, svetog Nikole Tavelića, beatifikacijom Leopolda Mandića, imenovanjem zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera kardinalom i pročelnikom Kongregacije za nauk vjere, proglašenjem metropolija u Rijeci i Splitu te crkvenim ujedinjenjem svih hrvatskih krajeva s Crkvom u Hrvatskoj.
…
Sveti Pavao VI, 262. rimski papa, vladao je Crkvom od 1963. do 1978. Rođen je 26. rujna 1897. u Concesiju (provincija Brescia, Lombardija) kao Giovanni Battista Enrico Antonio Maria Montini. Za svećenika je zaređen 1920, studirao je pravo na Gregoriani, a diplomaciju na učilištu Accademia dei Nobili Ecclesiastici. Istaknuti djelatnik vatikanske diplomatske i kurijalne službe, bio je savjetnik nuncijature u Varšavi (1923) i djelatnik Državnog tajništva Svete Stolice (1924-1954).
Za II. svjetskog rata zauzimao se za oslobađanje i pomoć zatočenicima, a na kraju rata organizirao pomoć za političke izbjeglice. Bio je nadbiskup Milana od 1954. do 1963, a 1958. papa Ivan XIII. imenovao ga je kardinalom. Isticanjem socijalne poruke Crkve pridonio je povratku vjeri velikoga broja radnika pa je nazvan »nadbiskupom radnika«.
Za papu je izabran 21. lipnja 1963. Bio je prvi papa nakon 1605, koji je uzeo ime Pavao. Kao papa nastavio je provedbu reforme Ivana XXIII. i zaključio Drugi vatikanski koncil. Ulogu i zadaću Crkve osmislio je u modernom duhu (enciklika Njegova crkva, 1964). Hodočastio je 1964. u Svetu zemlju kao prvi papa koji je nakon 150 godina napustio Italiju. Potom su uslijedila njegova pastoralna putovanja u Indiju 1964, SAD 1965 (nastupio je i na skupštini Ujedinjenih naroda), u Afriku 1969. i jugoistočnu Aziju 1970.
Obišao je svih pet kontinenata, proveo u djelo liturgijsku obnovu i u liturgiju uveo narodne jezike. Imenovanjem novih kardinala iz čitavog svijeta ustanovio je sinodu biskupa (1965), ukinuo Indeks zabranjenih knjiga (1966) i proveo reorganizaciju vatikanske kurije (1967). Snažno se zalagao za mir u svijetu i zauzeo se za uspostavu diplomatskih i prijateljskih odnosa sa svim narodima i državama, osobito s komunističkim zemljama.
Podržavao je ekumensku inicijativu, susreo se s najvišim predstavnicima drugih crkava, a 1969. i pismeno se obratio Svjetskomu vijeću crkava. Objavio je 1968. encikliku Ljudski život, kojom se zauzeo za pravo na život i potvrdio crkvenu zabranu kontracepcije.
Bio je pravi marijanski papa, koji je podržavao mariološke susrete i često posjećivao marijanska svetišta. Za vrijeme Drugog vatikanskog koncila imenovao je Mariju Majkom Crkve.
Ističe se i njegova enciklika Razvoj narodâ (1967), o pravima naroda u razvoju, apostolsko pismo Osamdeseta obljetnica (1971) i apostolski nagovor Navještanje evanđelja, njegov posljednji proglas, u kojem je razmotrio temeljna pitanja vjere, posebno pojmove slobode i spasenja.
Preminuo je 6. kolovoza 1978. u papinskom ljetnikovcu Castel Gandolfu, 24 kilometra jugoistočno od Rima. Prema svojoj želji pokopan je u jednostavnom lijesu, u zemlji, bez nadgrobnog spomenika. Blaženim ga je proglasio papa Franjo 19. listopada 2014, a svetim 14. listopada 2018. Papa Pavao VI.
Iskazao je svoju sklonost i ljubav prema Hrvatima i Crkvi u Hrvata kanonizacijom prvog hrvatskog sveca, svetog Nikole Tavelića, beatifikacijom Leopolda Mandića, imenovanjem zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera kardinalom i pročelnikom Kongregacije za nauk vjere, proglašenjem metropolija u Rijeci i Splitu te crkvenim ujedinjenjem svih hrvatskih krajeva s Crkvom u Hrvatskoj.
…
Izvor/ Tekst i foto: Zupajastrebarsko.hr
Poveznica: http://www.zupajastrebarsko.hr/svetac.asp?id=2766
Oznaka: SVETAC DANA
/Misija FRAMOST/