U petak, 14. veljače, navršilo se punih 80 godina od ubojstva mostarskih franjevaca. Tog kobnog dana 1945. iz franjevačkog samostana u Mostaru su izvedeni, povezani u bodljikavu žicu, mučki ubijeni i bačeni u hladnu Neretvu: fra Grgo Vasilj, fra Leo Petrović, fra Jozo Bencun, fra Rafo Prusina, fra Bernardin Smoljan, fra Kažimir Bebek i fra Nenad Pehar.
…
Uz sedam mostarskih fratara te krvave veljače, bez suda i sudišta, zbog vjere živote je uzgubilo još 59 hercegovačkih fratara. Za tih 66 nevinih žrtava do danas još nitko nije odgovarao.
I unatoč pokušaju tadašnjeg režima da ušutka javnost i prekrije zločine, franjevačke zajednice i vjernički puk Hercegovine, i 80 godina poslije, drže živima sjećanja na ubijene hercegovačke fratre, posebice u Danima sjećanja kada, okupljeni na svetim misama, tim povodom molimo da njihova krv mučenička bude sjeme novih kršćanskih zvanja i zalogom očuvanja vjere i opstojnosti našeg identiteta.
U sklopu ovogodišnjih Dana sjećanja jučer su, 16. veljače, i u svim crkvama naše Misije FRAMOST služene svete mise u spomen na ubijene mostarske i hercegovačke fratre i vjernički puk Mostara i okolice – žrtve II. svjetskog rata i poraća; te za sve poginule u Domovinskom ratu.
Dio od svetih misa, koje je pjesmom uzveličao mješoviti pjevački zbor ”Sv. Ante ’39”, donosimo kroz propovijed fra Luke Marića, predvoditelja misnih slavlja, i fotografije članova Misije.
U misi je fratar pomirljivim tonom govorio…
”BILO JE TO VRIJEME – VUNENO VRIJEME, KRVAVO VRIJEME, VRIJEME KAD SE UBIJALO, ODVODILO, SUMNJIČILO… VRIJEME PREVRATA I PROMJENA SUSTAVA, PROMJENA POGLEDA NA ŽIVOT I SVIJET… BILO JE TO VRIJEME KAD SE NEMILICE KRV LILA I POSVEMAŠNJA DOBRA UNIŠTAVALA…
PUNO SE TOGA ZNA… JOŠ VIŠE SE NE ZNA… I BOG ZNA HOĆE LI SE IKAD – PUNO TOGA DOZNATI… GOVORI SE O STOTINAMA JAMA PO HRVATSKOJ I SLOVENIJI… TEK NEKOLICINA IH JE OTVORENA… A ONO ŠTO SE VIDJELO, MALO JE REĆI UŽAS…
ZNAMO, ČULI SMO, ZA ČAPLJINU, ŠIROKI BRIJEG, MOSTARSKI GRADAC, MOSTAR, BROTNJO, DUVANJSKI KRAJ…
OVDJE U MOSTARU, PRIJE 80 GODINA, 14. VELJAČE, BIO JE DAN – ČISTA SRIJEDA, UĐOŠE U SAMOSTAN, POPISAŠE SVE ZATEČENE FRATRE U NJEMU… U VEČERNJIM SATIMA SU SE VRATILI, PROZVALI IH, U ŽICU POVEZALI I PUT NERETVE ODVELI… UBILI SU FRA GRGU VASILJA, FRA LEA PETROVIĆA, FRA JOZU BENCUNA, FRA RAFU PRUSINU, FRA BERNARDINA SMOLJANA, FRA KAŽIMIRA BEBEKA, FRA NENADA PEHARA… UBILI I U HLADNU IH NERETVU BACILI…
NESTALO JE RIJEEČI, SKAMENILA SE SRCA, ZANIJEMILA JE MOSTARSKA KOTLINA, PUK I NAROD… TEŠKO JE REĆI, JE LI BILO TEŽE ONIMA KOJE SU MUČILI I UBIJALI, ILI ONIMA KOJI SU PO ZBJEGOVIMA OSTAJALI… DUGI NIZ GODINA TRPJELI… O TOME SE ŠUTJELO, GRCALO… PAMTILO… POTIHO OD UHA DO UHA SVE PRENOSILO…
NEĆEMO IM IMENA IZGOVARATI… NEĆEMO IH TUŽITI… NA KONCU I KOME IH TUŽITI!? GOVORIMO TEK TOLIKO DA SRCU SVOME OLAKŠAMO, ODUŠKA DAMO, DA NAM DUŠA PRODIŠE…
S VREMENOM SU BOJAŽLJIVO TISKANE MALE KNJIŽICE SABRANIH PODATAKA O POGINULIMA, STRADALIMA… NAJPRIJE U POJEDINIM MJESTIMA… POTOM VIŠE I DALJE… DOK NA KONCU NISU NASTAJALE PODEBELE KNJIGE… A NI BLIZU NIJE SVE ISTRAŽENO… NETKO ĆE SE I NEKADA O TOME VIŠE BAVITI…
A MI, MI ĆEMO IH SE PRISJETITI, SVIH NJIH I UVIJEK IZNOVA PRISJEĆATI… ŽRTVAMA LJUBAV I PIJETET ISKAZATI, SVIJEĆU IM U SPOMEN ZAPALITI… ZA NJE MOLITI… MOLITI ZA ČLANOVE ZAJEDNICA ČIJI SU TO ČLANOVI, ZA OBITELJI, MJESTA, NAROD… MOLITI ZA ONE KOJI SU TRPJELI I STRADAVALI, ALI, ISTO TAKO, MOLITI I ZA ONE KOJI SU ZLO I ZLOČINE ČINILI…
MOLITI ZA NJIHOVE POTOMKE DA NE IDU PUTEM ZLIM…
MOLITI DA SE TO NIKADA I NIKOM VIŠE NE DOGODI…
MOLITI ZA MIR… MOLITI ZA SNAGU… MOLITI ZA LJUBAV…
BOŽE MOJ DOPUSTI MI, MIRA TVOG DA BUDEM GLAS…
MOLITI DA NAM SE DUŠA PROČISTI, OPLEMENI, POGLEDI IZBISTRE… MOLITI DA NAS SVE PROŽIVLJENO OPLEMENI, OČOVJEČI…”
…
Crkva sv. Barbare, Rudnik…
Crkva sv. Franje, Ilići…
Crkva sv. Ante, Cim…
Crkva sv. Ivana Krstitelja, Miljkovići…
…
Foto: Joško Zelenika
/Misija FRAMOST/
