Bože, molim te da večeras
budeš uz mene.
Drži me čvrsto u naručju
da osjetim tvoju prisutnost.
Neka me tvoja sveta milost ispuni,
a Duh Sveti ojača
da budem spreman ispričati
sve što sam dobro učinio,
kao i ono što sam propustio,
sve što me obradovalo,
i potaknulo da idem dalje,
sve uvrede koje sam nanio
i svu mržnju s kojom sam se poistovjećivao,
sve nedostatke u ljubavi
jer sam počeo računati
svako propušteno dobro djelo,
a bilo mi je darovano
svu svoju nedostojnost i malenost
jer sam gledao na svoj ponos,
mjerio
koliko su oni dobra učinili,
vagao
koliko ljubavi netko zaslužuje,
pitao se
jesu li dostojni za novu priliku,
promišlja
kako je bolje ostaviti sve kako jest.
Kako sam samo pogriješio,
bio sam u tako u krivu,
jer sam počeo
igrati
njihovu igru,
mjeriti
njihovim mjerama,
dobro činiti
samo podobnima,
ljubiti
na kapaljku,
moliti
samo kad gori pod nogama.
Bože, oprosti mi!
I molio bih te da me čvrsto zagrliš
da popusti ovaj teret,
da me tvoja dobrota ozdravi,
da sutra mogu krenuti iz početka,
da usnem u tvome naručju
i podari mi blagoslovljen san.
/ODMOR DUŠE – fra Zvonko Benković/
Izvor/ Autor teksta: ODMOR DUŠE – fra Zvonko Benković
Foto: Budimir Bošnjak
/Misija FRAMOST/
