Ispraćajući marijanski mjesec na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije rođakinji Elizabeti, subota 31. svibnja, naše kreativke i vezilje radionice Zlatovez, sv. Barbara- Rudnik, krenule su u pohod prijateljima u Trebinje.

Izletnička tura započela je posjetom manastira Tvrdoš koji se nalazi na desnoj obali rijeke Trebišnjice, oko 5 km zapadno od Trebinja.

Sagrađen je na temeljima crkve iz IV. stoljeća i spada u red najstarijih kulturno povijesnih i sakralnih spomenika na ovom području. U XVI. i XVII. stoljeću Tvrdoš je bio središte Humsko-Hercegovačke, odnosno Trebinjske mitropolije. Posvećen je Uspenju Presvete Bogorodice i najstariji je živi manastir Hercegovine. Kroz povijest više puta je razaran i po kazivanju našeg domaćina- 5 puta obnavljan.

Manastir Tvrdoš poznat je po tome što se u njemu zamonašio Stojan Jovanović i dobio monaško ime Vasilije Ostroški, kao i po čuvenim vinskim podrumima i suvenirnici u kojoj se mogu kupiti tvrdoška vina te maslinovo ulje i mnogi drugi proizvodi koje izrađuju u ovom manastiru.

Žao nam je što ovom prilikom ne možemo podijeliti više fotografija i dočarati Vam ljepotu i spokoj ovoga mjesta, jer iz poštovanja prema ljubaznim domaćinima i pravilima manastira objavljujemo tek njih nekoliko, ali to neka Vam bude i poticaj da svakako posjetite Tvrdoš.

Sljedeća postaja vodila nas je u grad Trebinje; i to u samu njegovu jezgru – Stari grad.

Stari grad u Trebinju, poznat i kao Kastel, nastao je početkom XVIII. stoljeća. Grad je sagrađen na desnoj obali Trebišnjice iznad najdubljeg mjesta u rijeci, tzv. Ban-vira, koji nosi naziv po legendi o banu koji se utopio u viru. Upravo zbog toga je Trebinje prva četiri desetljeća nazivano Ban-virom. Kastel je u početku imao oblik trokuta koji je vremenom zaobljen i svoj izgled s kulama, hendekom i bedemima dobio je u prva četiri desetljeća XVIII. stoljeća, a za razvoj grada najzaslužniji je bio Osman-paša Resulbegović.

Nakon ugodne šetnje parkom i Starim gradom te zajedničkim fotografiranjem ispred 300-godišnjeg stabla masline, koje se nalazi ispred Careve džamije, nastavili smo svoj pohod prema muzeju Hercegovine gdje nas je dočekalo ljubazno osoblje.

Srdačno dočekani i stručno smo upućeni u trenutni postav muzeja kao i u povijest ove ustanove koja je osnovana 1952. godine na ideju Jovana Dučića, poznatog trebinjskog pjesnika, a s ciljem da pronalazi, prikuplja, čuva i javnosti prezentira bogatu kulturno- povijesnu baštinu Hercegovine; i to s puno predanosti zaista i čine. Muzej posjeduje veliki broj eksponata koji potvrđuju da su na ovom području postojale različite kulture i civilizacije.

Uz mnoštvo eksponata trenutne muzejske postave; od Dučićeve zbirke, starog namještaja, gipsanih odljeva i vjerodostojnih replika motiva sa stećaka, zbirke životinja i fosila, među njima i čovječje ribice; raznog oruđa i oružja, umjetnina,… nas su naravno najviše zanimale narodne nošnje, među kojima se posebno isticala jedna i to originalna ženska Humska nošnja s početka XX. stoljeća, iz sela Veličani, Popovo Polje.

Originalna Humska ženska narodna nošnja s početka XX. stoljeća/ Muzej Hercegovine, Trebinje

Na trenutak smo svi bili daleko u nekim davnim vremenima, nesvjesni svakodnevnice koja se događa van starih zidina ove nekadašnje Austro-ugarske kasarne.

Ovom prilikom se još jedanput želimo zahvaliti osoblju muzeja na ovom za nas vrlo poučnom i ugodnom iskustvu, kao i na tako srdačnom i toplom dočeku te na domaćinskoj gesti darujući nas besplatnim ulazom. Velika hvala Muzej Hercegovine Trebinje!!

Pohod naših vezilja i kreativki Trebinju i izrodio se iz ideje i želje o posjeti udruženju žena ”Vasila”, kamo smo se i uputili nakon razgledavanja muzeja.

Udruženje žena ”Vasila” bavi se izradom i prodajom hercegovačke narodne nošnje i drugih rukotvorina, karakterističnih za ovo podneblje. Njihova ljubav prema tradiciji i želja o očuvanju iste iznjedrila je autentičnim komadima narodnih nošnji i zadivljujućim ručnim radovima, izrađenim na stari način i po dugogodišnjoj tradiciji; te okrunjena brojnim nagradama i priznanjima. U svom radu posebno su ponosne na nagradu dobivenu u Beogradu 2014. godine na sajmu ”100 žena – 100 rukotvorima”, gdje su osvojile prvo mjesto za originalnu hercegovačku tkanicu.

Hercegovačka tkanica- nagrađeni rad Udruženja žena ”Vasila”, Trebinje

U prostorijama darovanima od grada, Udruženje djeluje još od 2007. godine i trenutno broji oko 20 aktivnih članica. Uz svakodnevni angažman u izradi tradicionalnog ruha, članice Udruženja u prostorijama Muzeja Hercegovine održavaju i tečajeve i jako su sretne i zadovoljne odazivom velikog broja djece i mladih koji su željni naučiti vještine i usvojiti znanja ovih vrijednih žena, koje svojim primjerom čovjekoljublja i predanog rada i truda zorno svjedoče kako se voli svoje, ali i poštuje i vrednuje tuđe; i da zalog za budućnost je u međusobnom uvažavanju, iskrenim suradnjama i prijateljovanju kroz očuvanje tradicije svih naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine.

Za odvojeno vrijeme, velikodušnost i gostoljubljivost; podijeljeno znanje, iskustva i savjete dragim gospođama Seni i Ljilji od srca se zahvaljujemo. Sve ono što smo kod njih vidjeli i s njima doživjeli iskustvo je za nas od neprocjenjive vrijednosti i nešto što ćemo još dugo pamtiti. Kao mali znak pažnje i zahvalnosti pri rastanku smo gospođi Seni, osnivačici Udruženja, uručili sliku zlatoveza, poklon i rad zlatovezilja sv. Barbare- Rudnik, uz obećanje da je ovo tek prvi od zasigurno mnogo budućih susreta, suradnji i druženja.

Članicama Udruženja ”Vasila” želimo još puno godina zdravlja i uspješnog rada, kao i mladih nada i nasljedovatelja njihova puta i poslanja – očuvanja tradicije i narodnih običaja.

U nastavku donosimo fotogaleriju prvog dijela izletničkog posjeta vezilja Društva ”Sv. Ante-Cim” Trebinju, 31. svibnja 2025.

Foto: Ante Boras

/Misija FRAMOST/