Ispraćajući marijanski mjesec na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije rođakinji Elizabeti, subota 31. svibnja, naše kreativke i vezilje radionice Zlatovez, sv. Barbara- Rudnik, krenule su u pohod prijateljima u Trebinje.
Drugi dio…
Nakon kratkog predaha u hladu velebnih platana trga Slobode uz kavicu i žito sa šlagom, tradicionalnu poslasticu koju obavezno morate kušati pri dolasku u Trebinje, posjetili smo i katedralu Rođenja Blažene Djevice Marije, prvostolnu rimokatoličku crkvu Trebinjsko-mrkanske biskupije, koja kao svoj patron časti blagdan Male Gospe.
Smještena u samom centru grada, okružena gradskim parkom i gorostasnim platanima, usred užurbanosti i vreve svakodnevnog života stoji tako spokojna kao trajni podsjetnik na vremena u kojima je na tom mjestu izniknula.
Gradnja ove prekrasne crkve započela je 1880. a dovršena je i blagoslovljena početkom lipnja 1884. Prigodom blagoslova novosagrađenje crkve papa Leon XIII. darovao je crkvu velikom slikom Gospe s Djetetom koja još uvijek krasi prostor pored oltara.
Kroz godine crkva je doživjela mnoge obnove i nadogradnje. Godine 1984. trebinjski svećenici s vjernicima, predvođeni apostolskim upraviteljem msgr. Pavlom Žanićem, proslavili su Tisućljeće Biskupije. Tom je prigodom obilježena i Stoljetnica župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe. Kongregacija za evangelizaciju naroda uz odobrenje pape Ivana Pavla II. crkvu je uzdigla na dostojanstvo katedrale. Katedrala je 2000. godine u postpunosti renovirana a odlukom Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika početkom 2006. proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Gospodin zadužen za održavanje katedrale, obradovan našim dolaskom i zanimanjem, ljubazno nam je otvorio njezina vrata koja su nažalost uglavnom zatvorena… Svjedoči kako trenutno u Trebinju boravi manji broj Hrvata katolika i žalosti ga činjenica, a i nas saznanje, da i od tog broja tek jedan mali dio povremeno dolazi na svetu misu i ova ljepotica je uglavnom prazna i zaključana. Iz tog razloga svaki posjet i hodočašće potrebno je najaviti, a svaki takav poziv svećenike ove crkve neizmjerno veseli.
U tim mislima i molitvama za crkve pune vjernika, pozdravili smo se s dragim gospodinom i Starim gradom i krenuli dalje…
…
Plan puta nas je vodio na Crkvinu, brdo iznad Trebinja na kojem je sagrađen manastir Hercegovačka Gračanica.
U ovom manastiru u crkvi Blagovještenja počivaju zemni ostaci Jovana Dučića, pjesnika i diplomata, koji je za života u Americi čeznuo za svojim rodnim Trebinjem i poželio da na brdu Crkvina sagradi crkvu u kojoj bi bio sahranjen. Posljednju Dučićevu želju ostvario je dobrotvor nastanjen u Americi, hercegovac Branko Tupanjac. 2000. godine manastir Hercegovačka Gračanica biva dovršen i te iste godine u njega se prenose zemni ostaci najpoznatijeg Trebinjca, Jovana Dučića.
Manastriski kompleks nudi brojne sadržaje, ali nas je, kao i stotine tisuća turista godišnje, na ovo mjesto prije svega privukao vidikovac s kojeg ‘puca’ pogled na cijelo Trebinje, rijeku Trebišnjicu i njezine mostove. Na tako lijep, topao i sunčan dan bili su to uistinu prekrasni prizori…
…
I za kraj ovog izletničkog pohoda preostala nam je Vjetrenica – najpoznatija pećina u Bosni i Hercegovini, zaštićeni spomenik prirode i stanište čovječije ribice koje se nalazi na zapadnom rubu Popova polja, u općini Ravno; od prošle godine kandidat na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.
Krški krajolik i cvjetna prostranstva Popova polja i Ravnog nisu nas mogli pripremiti na ono što nas čeka, ali pod šljemovima i uz zaziv pomoći Božje krenuli smo hrabro, svatko u stopu iza svoga prethodnika…
Na ulazu nas dočekuju domaćini – medo, vjetar i snažno strujanje zraka iz unutrašnjosti pećine u kojoj je temperatura 11 stupnjeva stalna u svako doba godine. Zbog hladnoće i jakog vjetra, po kojem je pećina i dobila ime, početnih 20-ak metara staze mnogima nisu bili ugodni, ali nakon toga krenula je avantura- prolazili smo prostrane hodnike i dvorane, brojne nakupine siga; stalaktita i stalagmita, mala jezera; a u akustičnoj dvorani odvažno je odjeknula i pjesma ”Ima jedna duga cesta” i ”Kamen, krš i maslina”… Na kraju staze, okupljeni oko Hajdučkog stola, upriličeno je ‘milenijsko’ fotografiranje objektivom fotoaparata našeg Ante.
Prekrasni i pomalo i nestvarni prizori ovog čuda i dragulja prirode nastalog utjecajem podzemnih vodenih tokova nešto je što morate doživjeti; i vjerujte nam na riječ – iskustvo je to koje ćete pamtiti.
K tomu ako budete sreće da vas stazom od 700 metara u unutrašnjost povede i na svjetlo dana ponovno izvede najbolji vodič JP “Vjetrenica – Popovo polje” – vesela i simpatična Marija, po ocu Slavonka a po majci Hercegovka, koja nas je stazom ove oko 5 miliona godina stare pećine tako stručno provela, mnoge na tom putu i ohrabrila i od srca nasmijala… to će zasigurno biti doživljaj više! Hvala draga Marija!!… od srca!!
…
Zahvalni Bogu, Blaženoj Djevici Mariji i našem zaštitniku svetom Anti na tako prekrasnom danu; našem vozaču Robertu koji je našu pjesmu, besjedu i nestašluke strpljivo podnosio i na svaku destinaciju žive i zdrave dovezao i doma vratio te našem dragom fratru koji nam je to sve s ljubavlju priredio; od Vjetrenice prema Mostaru, puni dojmova i radosti, međusobno smo prepričavali doživljeno toga dana, kako ne bismo zaboravili niti jednog detalja.
Bilo je puno postaja i puno doživljaja. Malo smo se i umorili, ali dobro raspoloženje nije nas niti u jednom trenutku napustilo, naprotiv, bivalo je samo bolje i bolje.
Iako za opisati prve dojmove nije bilo lako pronaći prave riječi, izletnici svoje iskreno oduševljenje i radost nisu željeli, a ni mogli skriti; a kako mu je ovaj izlet bio najbolji dan u životu – naš fotograf Ante je morao i pred kamerama reći 😊
Na samom kraju ovog ‘putopisa’ želimo se zahvaliti i Vama dragi prijatelji i pratitelji!… na odvojenom vremenu i pažnji. Iako u kratkim crtama o svemu, ovoga puta pišemo nešto opširnije i duže nego obično iz želje da i Vas učinimo sudionicima ovog našeg putovanja; da Vam približimo mjesta koja smo posjetili i susrete koje smo doživjeli i da s Vama podijelimo radost jednog prekrasnog dana te Vas potaknemo da nam se pridružite na nekom od sljedećih putovanja!… da zajedno stvaramo uspomene koje oplemenjuju i hrane dušu, a život bogatijim i ljepšim čine!… jer zajednička druženja i ovako neki posebni trenutci nemaju cijene! Hvala!
…
U nastavku donosimo fotogaleriju drugog dijela izletničkog posjeta vezilja Društva ”Sv. Ante-Cim” Trebinju, 31. svibnja 2025.
…
Foto: Ante Boras
/Misija FRAMOST/
