Dođi, Duše Presveti,
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.
Dođi, Oče ubogih,
djelitelju dara svih,
dođi, srca svjetlosti.
Tješitelju tako blag,
ti nebeski goste drag,
pun miline, hlade tih.
Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.
Sjaju svjetla blaženog,
sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.
Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.
Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.
Mekšaj ćudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.
Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.
Daj nam krepost zaslužnu
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.
Amen. Aleluja!
…
Posljednica ili sekvencija je bogoslužni hvalospjev koji neke osobite blagdane slijedi (lat. sequens, sequentia) u svetoj misi prije navještaja evanđelja, tj. prije aleluje. Govori o otajstvu slavlja koji se slavi.
Rimski misal za cijelu Crkvu ima pet posljednica: na Uskrs (Victimae paschali – Svetilištu vazmenome), na Duhove (Veni Sancte Spiritus – Dođi, Duše Presveti), na Tijelovo (Lauda Sion – Hvali Sion), na Žalosnu Gospu (Stabat Mater – Stala plačuć) i na Dušni dan (Dies irae – U dan onaj, u dan gnjeva).
Foto: SaraD
/Misija FRAMOST/
