Orlovac je brdo nad Mostarom,
Vidik širi cijele Herceg Bosne.
Na njem barjak hrvatski se vije,
Križ pobjede svijetli sa visine.
Tu je Mostar zoru dočekao,
Lipanjsko je sunce ugledao.
Bojovnici na Orlovcu staše,
Dušmanima leđa ugledaše.
Gonili ih preko brda Huma,
Preko rijeke i cijeloga grada.
Do Veleških stina otjerali,
Nek se dušman ne vrati nikada.
Blista rosa lipanjskoga jutra,
zove narod k Orlovcu nek krene.
Iz prošlosti sjećanja nek vrate,
Pokoj vječni braniteljima mole.
Sa Orlovca bojovnik se javlja:
Tu sam majko, nisam mrtav više!
Ja ću živjet’ dok Hrvata ima,
Dok lipanjske zore dočekuju.
Moja duša bdit će nada svima.
Ne dajte se dok posljednjeg ima!
Ne dajte se dok posljednjeg ima!
… iz zbirke pjesama ”Govor srca moga” autorice Šime Ivanković; suradnice Misije Framost i voditeljice kreativne radionice Zlatovez – sv. Barbara, Rudnik.
Foto: Ante Boras
/Misija FRAMOST/
