Bilo je to davno,
još kad sam bio mali
i nisam poznavao puno vrsta cvijeća,
kao ni veliki broj svetaca,
ali svetog Antu i njegove ljiljane
kao da poznajem cijeli život
njegova slika bila je na zidu
a on je u jednoj ruci je držao Malog Isusa,
a u drugoj je nosio bijeli trubasti ljiljan
imao sam osjećaj da bi se svaki put,
kad je samo pogledam,
slatki miris ljiljana uvukao u sobu,
a mater je u cvjetnjaku
imala na stotine takvih cvjetova
jer ih je voljela,
jer cijeli se život moli svetom Anti,
jer u cvjetnjaku ima i danas ljiljana,
a uz sve to ja sam mislio da tako i mora biti
mater je pričala
da je to Isusov najdraži cvijet,
da svaki put kad god mi bude trebala njihova pomoć
da samo pomislim,
da samo zazovem svetog Antu
i sve će muke nestati,
a on će Malom Isusu uz moju molbu
pokloniti svježi ljiljan
zato vam danas darujem čitav buket
kako bih se zahvalio na svim milostima i blagoslovu
/ODMOR DUŠE – fra Zvonko Benković/
Izvor/ Autor teksta: ODMOR DUŠE – fra Zvonko Benković
Foto: SaraD
/Misija FRAMOST/
