Ponašanje u crkvi govori više o nama nego što mislimo, stoga neka bude odraz naše unutarnje duhovnosti i pažnje prema drugima.
Priredila: Ivanela Brković / tekst donosi: Svjetlo riječi
Crkva je uvijek za katolike bila sveti prostor i zato takav prostor sam po sebi zahtijeva primjereno ponašanje. A primjerno znači lijepo, ozbiljno i dostojanstveno.
Ulazak
Prije samog ulaska u crkvu, mobitel treba po mogućnosti ostaviti na prikladnom mjestu, isključiti, ili barem stišati.
Pri ulasku u crkvu trebamo završiti sve započete razgovore. U „Božjoj kući” želimo se sabrati i čuti Boga što nam govori, a to sigurno nećemo moći čuti ako nastavimo međusobno razgovarati.
Kada uđete u crkvu nemojte ostati kod ulaza, osim u slučaju da ne možete dalje.
Neprimjereno je ulaziti u crkvu, a pogotovo biti ispred stola Gospodnjeg, s rukama u džepovima.
Pozdravljanje
Ako, dok idemo na pričest, u blizini primijetimo nekoga poznatog, ne treba se rukovati, pozdravljati, grliti ni mahati toj osobi. Dovoljno je glavom dati znak da smo vidjeli i prepoznali poznatu osobu.
Napuštanje crkve prije otpusta i blagoslova
Nemojmo napuštati bogoslužje prije završnog blagoslova i otpusta, osim u slučaju nužnosti. Nemojmo crkvu tretirati kao kafić u koji možemo doći i iz njega otići kako nam drago. U nekim župama postao je gotovo „običaj” da ljudi nakon pričesti izlaze i u blizini crkve razgovaraju. Svojim prijevremenim izlaskom lišeni ste blagoslova s misnog slavlja.
Odjeća
U svim područjima našeg života, trebali bismo ponuditi naše najbolje za Isusa Krista, a isto vrijedi i u pogledu odijevanja. Na liturgiji trebamo Kristu ponuditi našu najbolju, a ne našu svakodnevnu odjeću. Također, trebamo se obući pristojno, a ne provokativno čime skrećemo pozornost na sebe.
Pjevanje u crkvi
Svima je dopušteno pjevati u crkvi, bez obzira na to imamo li dobar sluh ili ne. Pjevanje u crkvi nije natjecanje u pjevačkim sposobnostima, već čin molitve. Svi smo pozvani sudjelovati, a nijedan iskreni pokušaj nije pogrešan.
Kašnjenje
Ako zakasnimo na misu, trebamo ostati u blizini ulaznih vrata i pričekati trenutak kada je služba u stanci. Tek tada možemo zauzeti mjesto u najbližoj klupi. Na taj način ne ometamo tok obreda i ne stvaramo neugodnosti drugima.
Pokrivala za glavu
Muškarac (mladić, dječak) ulazeći u crkvu u znak poštovanja prema Bogu uvijek treba skinuti kapu ili šešir. Žene (djevojčice, djevojke) kapu ili šešir mogu ostaviti, ali imati na umu da nije lijepo ukoliko njihov šešir zaklanja pogled drugim osobama prema oltaru. Za vrlo malenu djecu ova pravila ne važe.
U blizini crkve
Ako se vozimo pored crkve, nećemo trubiti ili projuriti punim gasom. Nemojmo u blizini crkve stvarati buku dovikivanjem, zviždanjem ili preglasnim smijehom. Možda je baš u tom trenutku zadušnica za nekoga koga njegova obitelj oplakuje, ali i tijekom službe Božje nije ugodno čuti zvukove koji su u neskladu s ugođajem vjerskoga obreda.
U drugom vjerskom prostoru
Ako se nađemo u prilici da smo na službi u bogoštovnom prostoru neke druge vjere, ponašajmo se kao vjernici te vjere. Ako svi sjede i mi ćemo sjesti, a kad ustanu, činimo isto. Dijelove obreda koje zahtijevaju klečanje, klanjanje i križanje nismo dužni slijediti.
Bonton u crkvi nije samo skup pravila, već odraz našeg poštovanja prema svetištu, vjernicima i svetoj misi kojoj prisustvujemo. Ponašanje u crkvi govori više o nama nego što mislimo, stoga neka bude odraz naše unutarnje duhovnosti i pažnje prema drugima.
*Zapratite i doznajte više klikom na poveznicu izvora: Pravila lijepog ponašanja u crkvi – Svjetlo riječi
Izvor: Svjetlo riječi
Foto: Ante Boras
/Misija FRAMOST/
