Tvrda stijeno bilskih visina
Što ponosno i gordo na Bilima stojiš.
Otvori njedra i pričaj svima,
O slavnoj prošlosti stoljeća mnogih.
…
O turskom zulumu, reci svima,
Što htjede ovaj narod pokoriti.
Al’ vjera i molitva jači su bili
I ova dola u njedrima tvojim.
…
Žuljevite ruke pradjedova naših,
Sklopljene, Bogu zavjet činile,
Molile danju, molile noću,
Od dušmanskog mača tu su se krile.
…
Franjevci, tu Bogu zavjet su dali:
Umrijet s narodom hoćemo časno,
Al’ vjeru i ponos nećemo dati,
Nek svima to bude jasno!
…
I danas, nakon stoljeća mnogih,
Mase hrle tom zavjetnom mjestu.
Moli se živo i Boga slavi,
Na bilskim vrletima nikom nije tijesno.
…
Tu nema znaka modernoga doba,
Tu stol je zemlja i kamen sivi.
Tu kruh se rukom lomi i sir iz mijeha vadi
I za taj dan se cijelu godinu živi.
…
Tu još uvijek zmija ljutica sikće,
Sikavica odiše oštrinom svojom,
Smilje miris prostranstvom širi,
Skakavci skaču živahnih boja.
…
Molimo Boga za mladost našu,
Neka slijede stope djedova svojih,
Neka čuvaju ovo zavjetno mjesto,
S franjevcima zajedno idu i mole,
Neka se nikoga ne boje!
…
… iz zbirke pjesama ”Govor srca moga” autorice Šime Ivanković; suradnice Misije Framost i voditeljice kreativne radionice Zlatovez – sv. Barbara, Rudnik.
…
Foto: Ante Boras
/Misija FRAMOST/
