Naše Društvo krenulo je jutros u posjet dragim prijateljima u Subotici, a u povodu završne proslave 115. Dužijance.
Želimo im ugodno putovanje, uspješan nastup i sretan povratak doma… Neka ih Bog po zagovoru sv. Ante na tom putu vodi i čuva!!
…
TRI DANA U SUBOTICI – 115. DUŽIJANCA u jubilarnoj 2025. godini slavi se pod geslom “Hodočasnici nade”
…
Dužijanca je jedan od najvažnijih običaja bunjevačkih Hrvata. Ova manifestacija, koja vuče korijene još iz kraja 19. stoljeća, nije tek kulturni događaj – ona je duboko usađeni znak zahvalnosti Bogu za završenu žetvu, slavlje rada, zajedništva i očuvanja identiteta.
Dužijanca (od riječi „dužiti“, što znači završiti žetvu) tradicionalni je obred koji označava kraj žetve pšenice, a obilježava se svečanim misama, ophodima, pjesmom, nošnjama i kolom. Nastala je iz narodnih običaja bunjevačkih ratara, koji su nakon završenog posla donosili prve snopove pšenice u crkvu, darujući ih Bogu u znak zahvale.
S vremenom je Dužijanca poprimila širi karakter – od skromnih sela, preko crkvenih dvorišta, pa sve do velikih gradskih svečanosti, naročito u Subotici, gdje se danas održava i gradska Dužijanca u kolovozu. No, jednako je važna i seoska Dužijanca, gdje duh tradicije još živi u izvornom obliku.
Takmičenje risara – srce narodnog ponosa
Poseban dio Dužijance je takmičenje risara – muškaraca koji ručno žanju pšenicu srpom i slažu snopove, pokazujući vještinu, brzinu i preciznost u radu koji je nekada značio razliku između preživljavanja i gladi. Ovo natjecanje, koje se održava još od 1911. godine, podsjeća na davne dane kada su obitelji zajedno radile na poljima, a risari bili čuvari mukotrpno stečenog kruha.
Takmičenje počinje u rano jutro, u seoskom ataru, a učesnici, obučeni u bijele lanene košulje, opanke i široke gaće, dolaze uz pratnju bandaša i bandašice – mladića i djevojke koji predvode Dužijancu i simboliziraju mladost, plodnost i nadu. Risači ručno žanju unaprijed određen dio polja, dok publika, uz pjesmu i zvuke tamburice, gleda i navija. Pobjednici ne osvajaju samo nagradu, već i poštovanje zajednice.
Na kraju dana, sve se slijeva u svečanu misu zahvalnicu, gdje se bandaš i bandašica, s vijencem od klasa na glavi, zahvaljuju u ime sela na obilju i zdravlju. Simbolični vijenac od žita predaje se svećeniku, a potom nosi u crkvu, gdje ostaje do sljedeće Dužijance.
Očuvanje duha predaka
Danas, kada je žetva mehanizirana, a selo se bori za opstanak, Dužijanca predstavlja važan most između prošlosti i budućnosti. Kroz pjesmu, narodne nošnje, kola i molitvu, prenosi se s koljena na koljeno svijest o važnosti rada, zemlje i zajedništva.
Dužijanca nije samo uspomena na jedan način života – ona je svjedočanstvo o narodu koji čuva svoju vjeru, kulturu i jezik u svakodnevici. U vremenu kada je sve brže, kada se zaboravlja gdje nastaje kruh, Dužijanca nas podsjeća da bez zemlje i onih koji je rade, nema ni opstanka.
*Više o Dužijanci doznajte na poveznici izvora: 115. Dužijanca u okolici Subotice – slavlje žetve, ponosa i tradicije – Selo.hr
/Misija FRAMOST/
