Upali svijeću i prekriži se!
– To su riječi koje često čujemo i koje su sastavni dio života svake kršćanske obitelji, svakog pojedinca.
Jer, koliko je jednostavnosti, simbolike, koliko poštovanja, svetosti u tom malom plamičku svijeće.
Kažu goruća svijeća je simbol života, simbol svjetlosti.
Po rođenju, na sakramentu krštenja, dobijemo svoju prvu svijeću,
svoj plamičak koji nam osvjetljava put u novi život.
To je prva staza nade našeg života, naše budućnosti.
Pazimo da se ta prva svijeća nikada ne ugasi, jer teško je u tami pronaći pravi put.
Svjetlost te svijeće vodi nas ka nizu drugih svijeća koje također moramo upaliti.
Jer što bi bio život bez svijeće.
Ne bi imao smisla, čari nit’ vrijednosti.
Svijeća gori u svim dogadajima, u svim prigodama našeg života.
U crkvama pri svetoj euharistiji gore svijeće, svjetlost života, prisutnost Isusa među nama.
Za rođendan upalimo toliko svijeća koliko slavljenik ima godina.
Za blagdane, za vjenčanja, palimo svijeće kao znak veličine i svetosti toga događaja.
Čovjek kad umire upalimo mu svijeću da mu obasja put u novi život, život blaženstva.
Za dan mrtvih po našim grobljima gori na tisuće svijeća,
kao sjećanje na naše pokojne koji još žive među nama i u našim sjećanjima.
Zato čovječe poštuj taj mali svijetli plamičak, taj gorući simbol života.
Gdje vidiš da gori svijeća pokloni se, jer tu je život, vjera i nada.
Jer, iako hodaš raskošno osvijetljenim ulicama velegrada
opet možeš zalutati, možeš oslijepiti, upasti u tamu iz koje je teško pronaći pravi put.
Zato čuvaj svoju svijeću, svoju goruću svijeću, jer njen plamičak će ti uvijek osvijetliti put
i sačuvati u tvom srcu nadu za bolje sutra, za svijetlost, za ljepotu života.
Autorica teksta: Šima Ivanković; suradnica Misije Framost i voditeljica kreativne radionice Zlatovez – sv. Barbara, Rudnik.
Foto: SaraD
/Misija FRAMOST/
