Zašto si noćas plakala mama,
Jel’ sjeta il’ bol u duši,
I’ neka velika tuga
Tvoje tijelo i srce guši?
Da dijete, u ove blagdanske dane
Otvaram knjigu mladosti svoje.
Stranicu po stranicu čitam redom,
A bol sjete prožima srce moje.
Lijepi su Božići nekada bili,
Stol skroman, al’ srce puno.
Uz svijeću se okupi obitelj cijela
Pjeva se, moli i radost dijeli,
Isusu malenom svatko se veseli.
Susjed susjedu Božić čestita,
Ori se ganga, bećarac selom.
U zraku neki spokoj vlada,
Sve uvijeno radosnim velom.
A danas neka vremena druga,
Brat od brata se dijeli,
Radosti Božića sve manje ima,
Sve manje se pjeva i veseli.
Zato u ovoj svetoj noći,
Kad nebo zemlju ljubi,
Kad zaiskri suza u svakom oku,
Otvorimo srca naša.
Nek u njih Božić slobodan uđe!
Razvedrimo čelo, osmijeh na lice,
Darujmo pjesmu i smiješak bližnjem.
Božićni zvončići nek svuda oko nas kruže!
…
Autorica teksta: Šima Ivanković; suradnica Misije Framost i voditeljica kreativne radionice Zlatovez – sv. Barbara, Rudnik.
Foto: V. Č. / SaraD
/Misija FRAMOST/
