Foto: V. Č. / SaraD

Dolaze dani posta i mira,

Korizma, evo kuca na vrata.

Pripremi dušu , otvori srce

Za Onog’ što pati i hrabro korača,

Ka patnji i smrti bliži je svakoga časa.

Glazba, pjesma nek’utihne svuda,

Jer On se krvavim znojem znoji.

Moli Oca da patnja ga mine.

Al’ako već biti mora,

Blagoslovi ga Oče, On čeka i moli.

U susret mu prijatelj dolazi

I lažnim ga poljupcem ljubi.

O, zašto izdade učitelja svoga,

tvoja savijest će ti suditi skora!

Nahrupi masa trulih razbojnika,

Svezaše Sina i potjeraše.

Od suca do suca ga goniše,

Bičem ga bili, pljuvali, kleli,

Al’sin Božji pravedan biše.

Mariji majci srce isčupaše,

Njezinoj tuzi kraja ne biše,

Sinove patnje dušu joj slomiše,

Bol za tobom sve veća stiže.

Bože, prikrati sinu muke,

Jer Majka ne može izdržati više.

Na križu Sin Božji izdahnu,

Nastade tama, zemlja se trese,

Začu se vapaj, krik grešnika :

Jer spoznaše da su razapeli pravednika.

Dolazi dan, sinuće svjetlost,

Uskrs na vrata kucnut će svima.

Otvorimo srca nek budu čista,

Budimo spremni primiti Uskrslog Krista.

Autorica teksta: Šima Ivanković; suradnica Misije Framost i voditeljica kreativne radionice Zlatovez – sv. Barbara, Rudnik


 

/Misija FRAMOST/