Franjevački centar sv. Ante, Cim, Mostar/ Foto: SaraD

Majka

Majčine su oči lahor proljetni

Što latice rasipa po mojoj kosi…

Majčine su ruke postelja meka

Od paperja bijelog

Što sigurnost i spokoj nosi.

Majčino je srce najveće na svijetu

Kao sunce zlatno,

Kao zrak beskrajno.

Kroz njega rijeka ljubavi teče

U kojoj se kupam svako veče.

Majka je molitva i pjesma

Tuga, bol, radost i smijeh.

Majka je svugdje uz dijete svoje

I kada je tužno i kada se smije.

Samo majka ne zna svoju ljubav da skrije.

Moja majka

Znam da je ruža kraljica cvijeća,

Znam da je osmijeh velika sreća.

Znam da je sunce najljepšeg sjaja,

A puno više od toga je moja mama.

Ona je kraljica radosti vječne,

Ona je sreća što nas ispunja,

Ona je pjesma zlatnih struna

Što odjekuje djetinjstvom mojim.

Ona je suza radosnica kojom se umivam,

Ona je onaj skroviti kutak u kojem se rado skrivam.

Ona je škrinja prepuna blaga,

Rijeka ljubavi što beskonačno teče…

Sve to i mnogo više od toga,

To je moja draga majka!!

Autorica teksta: Šima Ivanković; suradnica Misije Framost i voditeljica kreativne radionice Zlatovez – sv. Barbara, Rudnik


 

/Misija FRAMOST/