Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
…
Ovog tjedna, od 9. do 14. lipnja 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje don Marin Marić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, koji je župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Obrima upravitelj Župe svetog Ilije Proroka u Solakovoj Kuli. Ako ste ih propustili u našem programu, možete poslušati i ovdje na našoj web stranici, piše RADIOPOSTAJA MIR MEĐUGORJE.
Duhovni poticaj Živo vrelo 10. lipnja 2025.
Što ti se dogodilo pa si postao srdit i isključiv?
Lijepi sunčani dani nisu specifični isključivo za jedno doba godine. U svaka od četiri godišnja doba postoje razni meteorološki izvještaji koji nam kazuju da će ova zima biti sunčanija, proljeće kišovitije, ljeto hladnije, jesen nadprosječno topla.. rekao bi čovjek da se narušio neki mir u samoj prirodi. Imamo svoja očekivanja, nećete vjerovati, ali čak i od vremena i temperature. Budemo neraspoloženi zašto u lipnju bude kiša ili u prosincu vruće. Sve moguće sfere života analiziramo i postavljamo vlastite subjektivne zaključke. Kao da mislimo: ako pada kiša, ispsovat ću se na nju, nebo će primijetiti moju srdžbu, prepast će se mojih psovki i kiša će prestati… jer, gle, ja želim upravljati vremenom. Zaslužio sam bolje. U to uključujem i vrijeme. Kava na suncu je nešto idealno za mene.
Što ti se dogodilo pa smatraš da možeš išta kontrolirati? Tko je te podučio tome da se postavljaš više iznad drugog čovjeka, a Boga da i ne spominjem. Istina je da si ti Božje najsavršenije biće, ali zar stvarno misliš da će tvoje želje promijeniti tijek povijesti? Istina, hoće ako surađuješ s Bogom, osluškuješ ga, s njim planiraš i on te vodi. Onda ćeš učiniti nešto u svom životu i ljudskoj povijesti – drugačije ne.
Dok ti psuješ na kišu, znaš li da ona osvježava ovu našu zemlju, ili dok mrzovoljno promatraš sunčaniji dan, ne znaš li kako postoji neki bolesnik kojemu je baš u tom trenutku potreban vitamin D. Zar se buniš dok netko ozdravlja?
Dok izražavaš svoje negativne emocije, što ti se dogodilo pa nisi osjetljiv na psovanje Boga u tvom društvu? Je li ti netko rekao da se to smije raditi? Je li ti netko spomenuo da se psovanjem Boga dolazi do nekih milosti koje će pomoći tvojoj obitelji? Sigurno ne, a zašto onda to radiš?
Što ti se dogodilo pa misliš da se mala laž može izreći? Slikovito govoreći, vjeruješ da jedna vreća smeća ne zagađuje rijeku, jer vidiš samo njenu veličinu. Budi slobodan pa sebi reci jesi li ikad čuo od nekoga kako su tvoje laži super? Ako nekad izgovoriš laži svojim bližnjima, budi prema sebi iskren pa reci: misliš li da će te tvoje laži spasiti na posljednjem sudu?
Što ti se dogodilo pa smatraš vjernike, redovne posjetitelje svete mise, nekim zatucanim ljudima koji nemaju pametnijeg posla nego idu u crkvu? Dakle, ne vjeruješ da je sveta misa izvor milosti na ovom svijetu?
Dragi moji,
U ovom svijetu prepunom žurbe, netrpeljivosti, buke i ekrana, lako je pomisliti da smo sami i upravitelji svega – od svoje njive, djece, financija do budućnosti. Javno mišljenje je postavljeno tako da nikoga ne zanima što proživljavamo, da nitko ne vidi našu bol, umor ili tišinu koju nosimo u srcu. Ali istina je potpuno drugačija. Ti nisi sam. Bog te vidi. Bog te voli. I Bog te šalje – da i ti vidiš druge, a ne samo sebe.
Isus nam u Evanđelju neprestano pokazuje lice Oca koji je blizu: onoga koji traži izgubljenu ovcu, koji dolazi grešniku, koji plače s ožalošćenima, koji dijeli kruh s gladnima. Bog nije udaljeni sudac – on je prisutna ljubav za tebe, tvog brata, susjeda i stranca. I ako vjerujemo u to, tada i mi ne možemo živjeti kao da oko nas nema nikoga.
Što ti se dogodilo pa si se zatvorio? Pogledaj svoje bližnje – možda susjeda koji danima ne izlazi iz stana. Možda prijatelja koji se sve rjeđe javlja. Možda člana tvoje obitelji s kojim više ne razgovaraš. Svi oni – kao i ti – nose svoju borbu. I svi oni, kao i ti, čekaju da netko bude znak Božje blizine.
Mi smo Crkva – zajednica. Tijelo Kristovo. Nismo pozvani biti udaljeni i pusti otoci. Pozvani smo biti mostovi.
Današnja teologija često govori o „kulturi odbacivanja“ u kojoj ljudi postaju „nevidljivi“. Ali ti danas možeš odlučiti drugačije. Možeš biti lice Krista za drugoga. Možeš vidjeti onoga koga svi zaobilaze. Možeš reći: „Tu sam – s tobom – u ime Onoga koji nikada ne ostavlja.“
Zato vas molim – ne zatvarajte se i ne srdite se. Ne budite srditi na stvari na koje na možete utjecati. Ne budite nijemi promatrači tuđe boli i psovki, a glasni promatrači tuđijih slabosti i prirodnih pojava. Jer vjera bez ljubavi je prazna. A ljubav bez djelovanja je tek osjećaj.
Isus nas nije samo tješio riječima. On je išao među ljude. Dodirivao gubavce. Plakao nad grobom prijatelja. Opraštao onima koji su ga razapeli. To je naša vjera. To je naše poslanje.
Zato, kad poslušaš ove poruke, ponesi to u srcu:
Bog te vidi. I Bog te šalje.
Budi svjetlo. Budi utjeha. Budi bližnji. Budi Božji suradnik, a ne parazit na ovom svijetu. Amen.
Zapratite i doznajte više na poveznici izvora: Duhovni poticaj Živo vrelo 10. lipnja 2025. – don Marin Marić: Što ti se dogodilo pa si postao srdit i isključiv? – Radio Mir
Izvor/ Tekst i foto preuzeti s: RADIOPOSTAJA MIR MEĐUGORJE
/Misija FRAMOST/
