Misište, Bile...

Nebom se rasuli biseri bijeli,

Nevidljiva ruka u nisku ih slaže,

Stavlja na grudi zori što rudi,

Zove slavuja planinu nek budi.

Najljepša zoro bilskih visina,

Tako mirisna, svježa i čista.

Rosom umivaš sve što se budi,

Da na prvoj sunčevoj zraci zablista.

Miris bilske zemlje u zraku treperi,

Puna života i plodova zrelih.

Vjetar češlja kose bilskih vrleti,

čarobnim štapićem ljepotu stvara.

Pred tom ljepotom i riječi su suvišne,

Tu samo srce progovara.

 … iz zbirke pjesama ”Govor srca moga” autorice Šime Ivanković; suradnice Misije Framost i voditeljice kreativne radionice Zlatovez – sv. Barbara, Rudnik.


/Misija FRAMOST/