U nedjelju, 23. rujna 2018. u crkvi sv. Ante u Cimu bilo je vrlo svečano. Svoju dijamantnu obljetnicu braka, 60 godina, Rade i Milena Marušić, zajedno s članovima svoje obitelji, okruženi brojnim prijateljima i poštovaocima, izrekli su svoje veliko BOGU HVALA za zdrav život, lijepe godine i ponajviše za sretan i uspješan brak.
U svom pozdravu na početku mise fra Luka je pozdravljajući svečare govorio:
”Sretan je ovo i veliki trenutak života. Ne doživljavaju ga svi i ne doživljava se često! Pred nama je dugovječni i zdravljem obdareni bračni par Rade i Milena Marušić. Oni se danas Bogu zahvaljuju za svojih 60 godina braka i to žele podijeliti sa svima nama. Cijeli životni vijek Rade je proveo posredujući zdravlje ljudima, svojim biljnim pripravcima, svima i od svaokle, a njegova supruga Milena mu je bila nadahnuće u svemu. Svoju vitalnost, uz Boga, oni zahvaljuju i životnoj mudrosti kako zdravlje ne dolazi uvijek od medicine. Ponekad ono dolazi i od smirenoga uma, mira u srcu i duši. Dolazi od smijeha i ljubavi. Koliko ih mi poznajemo, oni su upravo time obilovali kroza život, i vjerujemo da im je i to pomoglo da dugo požive i mladoliko i vitalno danas izgledaju.”
Ukratko iz njihova života:
Milena i Rade Marušić već više od 60 godina žive u Mostaru. Rade je rođen 1935. na Širokom Brijegu u roditelja Mirka i Janje, a Milena rođ. Janković, 1939. u Sokolcu u roditelja Ilije i Milke. Vjenčani su u crkvi na Širokom Brijegu 1958. godine. U ovoj našoj crkvi sv. Ante u Cimu proslavili su i svoj zlatni jubilej braka. Rade i danas služi ljudima posredujući im biljne pripravke iz Božje ljekarne…
Danas su s njima još i kći Snježana i zet Dražan, te sin Mika… Ovoj proslavi nisu mogli nazočiti unuka Svjetlana i njezin muž Kristofor i kćerkica im Sara… No, oni su zasigurno u mislima i molitvama zajedno s djedom i bakom i svima nama…”
Svetu misu je svojim sviranjem i pjesmom uzveličao harmonikaški ansambl ANANTANGO iz Zenice koji su, između ostaloga bili s nama i u sklopu Dana sv. Franje-Ilići. Uistinu je bilo svečano i lijepo.
U poslijepodnevnim satima i uvečer slavlje se nastavilo u obiteljskom ozračju. Na tom slavlju bili su bliski članovi obitelji i brojni prijatelji i uzvanici.
Tijekom večeri redale su se zdravice a sve začinjeno pjesmom uz harmoniku.
Ujnu Milenu i ujaka Radu prva je pozdravila,
nakon molitve, g-đa Jasna Markić:
MILENA
Toliko na svijetu ima lijepih žena,
ali je meni najljepša moja Milena.
Toliko na svijetu, zgodnih plavuša,
ali samo Milenu traži moja duša.
Koliko glasova ljupkih, pjevuši kao česma,
ali je samo Milenin glas – slavujeva pjesma.
Koliko na svijetu, očiju boje neba,
ali moje oko samo, Milenin pogled treba.
Koliko bijelih ruku, na ovom planetu,
ali samo Milenine grle, najljepše na svijetu.
Milena, Milena, ti si me očarala,
Za sva vremena, moj život, moja jedina žena…
DIJAMANTNIM SVEČARIMA
Zašto smo danas ovdje, pored rijeke, u ovaj nedjeljni mir?
Ne treba dugo razmišljati; slavimo dijamantni pir.
Prijatelji, podignimo uvis čaše, u čast ljubavi, jednog čovjeka i žene,
Probudimo danas u njima najljepše njihove uspomene.
Prije 60 godina, kao dva cvijeta, pred oltarom, izrekli su ono veliko DA
Rade i Milena i svečano pred Bogom, postali muž i žena.
Bio je to praznik za oči: djevojka lijepa s Romanije, blaga, nježna, plavog oka, stigla u Mostar, da je ogrije hercegovačko sunce s visoka.
A Rade, najljepši momak, sa Širokog Brijega i od svog roda, kovrčave kose, vatrena oka, pun energije, zdravoga skoka.
Hercegovački šarmer i mag, prepun talenata od Boga
Svome narodu omiljen i drag.
Nevino su obećali jedno drugom vjernost i poštovanje
i zajedništvo u dobru i zlu; pružili stidljivo jedno drugom svoje nježne ruke i razmijenili zlatne zaruke.
Rumen se razlila niz njihovo lice, u tom trenu,
nije ni čudo, kad čovjek prvi put, ljubi svoju pravu ženu.
Uskoro su u Mostaru svoj život izgradili
I dvoje djece izrodili, da bi svoj dom razveselili.
Njihov život obilježili su vrijedan rad i posvećenost obitelji,
nisu bili sebični, mnogo su pomagali ljudima u nevolji.
Njihov dom na Bijelome Brijegu, bio je poput svjetionika
Iz daljine su mu bolesni i nemoćni hrlili i ruku spasa tražili.
Rade je s prirodom veliki prijatelj bio,
svaku je travku poštovao i njezin sok u lijek pretočio.
Svojom dobrom energijom i zelenim travkama
Činio je čuda, ljude je ozdravljao odsvakuda.
Svoje je znanje prenosio i u knjige kako bi na daljine
Pomagao ljudima i skidao im velike brige.
Milena mu je u svemu bila potpora i snaga,
Njezin tihi karakter, nikoga nije vraćao s praga.
Mnogi ih pitaju za tajni recept, za sretan i dugovječan brak.
Oni se smješkaju i kažu: dogovor, opraštanje i strpljenje,
malo svađe i ljubomore, nije svijetu smak.
Od svega je najvažnija ljubav i vjernost
One čine između čovjeka i žene najčvršći most.
Svojim životom i brakom dobar su primjer svima,
Djeci, unučadi i praunucima.
Još uvijek privrženi jedno drugome,
Vitalni, vedra duha, topli i dragi poput majčina kruha.
Zato, još jednom, dignimo čaše za ljubav,
Vjernost i rad i prijatelje naše.
Iskreno im čestitamo dijamantni pir
Želimo puno zdravlja, veselja i duševni mir.
Duboko im se divimo, sretni smo što s njima živimo.
S ljubavlju, Jasna Markić, svome ujaku i ujnu!
G-đa ZDENKA PAŽIN, u sličnom je stilu, izrekla svoju zdravicu:
60-ta OBLJETNICA BRAKA
MILENI I RADI S LJUBAVLJU:
Dalo mi se malo razmišljati!
Što to Rade s travama pravi,
da se danas obljetnica slavi!
Mislim, otkrio je neku moćnu travu, Rade,
Ali taji da se njegov recept ne ukrade.
Dođoh ja, na ideju pravu:
Mislim da je kantarija muška il’ kičica prava
Kantarija ženska il’ Gospina trava.
Opet mislim, sveg toga je premalo,
Za 60 slavit puno bi još trebalo.
Iz početka, Zdenka, iz početka,
Smisli se ti pravo.
Možda je dodao bokvice ženske, bokvice muške
Al’ čini mi se da je to
još malo u recept stavit,
za 60-ti jubileum slavit.
Možda je još malo stavio lavande il’ ljubice plave,
ah, sjetih se: nema tu bez ljubavne trave!
A to je glavni začin, kog Milena stavi,
pa se zato danas JUBILEUM SLAVI.
Pronađoh ja recept što si skrio, Rade,
Takav dobar recept, ja ti ga ukrade.
I dalje, nek’ djeluje recept, prijatelji dragi
I puno još godina da se s nama slavi…
S ljubavlju od prijateljice Zdenke Pažin.
/Misija – FRAMOST/
