CIMSKU BAZILIKU POSJETILE ČLANICE KLUBA ŽENA UDRUGE BOSANSKOHERCEGOVAČKIH HRVATA “PRSTEN”

Jučer su iskopine naše ranokršćanske bazilike u Cimu posjetile članice udruge bosanskohercegovačkih hrvata “Prsten”. Nakon prigodnog obraćanja Predsjednice ogranka te čitanja povijesnog pregleda o Bazilici od profesora Ante Šaina, obratio se i fra Luka prigodnim riječima o Cimu, Ilićima kao i o Društvu svetog Ante iz Mostara. Također, fra Luka je predvodio i prigodnu molitvu za sve prisutne kao i za članicu ogranka, Ljilju Zovko.
Drage gošće pozdravili su i predstavnici HKUD – a “Sv. Ante – Cim” Mostar, Ivan i Stanko.
Hvala dragim gošćama na posjetu.

Proslavljen sveti Franjo i u Čapljini

Proslavljen je blagdan svetog Franje Asiškog i u Čapljini. Prema tradiciji proslava je započela procesijom oko crkve svetog Franje Asiškog u Čapljini i svečanom svetom misom. Nakon svete mise uz crkvu je priređeno narodno veselje a proslava je završena “Ribarskom večeri”. Ovim putem želimo se zahvaliti svima onima koji su na bilo kakav način doprinijeli ovogodišnjoj proslavi.

Foto: Ante Boras

Mosor: Svetom misom obilježena 74. obljetnica ubojstva hrvatskih domoljuba Škripara

Na brdu Mosor, u župi Mostarski Gradac (Široki Brijeg) i ove godine je održana misa i odana počast palim Škriparima. Na mjestu ubojstva stoji spomen ploča s uklesanim imenima desetorice hrvatskih domoljuba koji se nisu htjeli predati partizanima do u jesen 1946. godine, kada ih je jugoslavenska Udba na prevaru ubila: Marijofil Mandić (Š. Brijeg), Zlatko Ćavar (Oklaji), Jure Zovko (Oklaji), Bože Hrkać (Mokro), Jakiša Alpeza (Ledinac), Vidak Prskalo (Mokro), Veselko Rezić (D. Crnač), Ivan Jurčić (Ružići), Ivan Kolobarić (Mamići), Ivan Katura (Višnjica).

Škripari su bili križari koji su 1945. godine odbijali priznati novu vlast i nastavili su se boriti svojim posebnim gerilskim načinom nekoliko godina iza toga. Bili su problem tadašnjoj komunističkoj vlasti. Njihova prebivališta i skrovišta bila su u kamenjaru, u takozvanim škripinama pa su po tome i dobili ime.

Godinama je poistovjećivanje s Škriparima značilo imati posla s policijom, riskiranje batina i zatvora. U spomen na njih, širokobriješki navijači se poistovjećuju s njima i svojoj navijačkoj skupini daju ime po njima. Kada se govori o škriparima na Mosoru, oni su bili katolici i Hrvati, koji su mučki, bez suđenja, ubijeni 18. 9. 1946. godine, dakle, više od godinu dana nakon što je Drugi svjetski rat završio.

Riječ je, stoga, o klasičnom zločinu za koji još nitko nije ni procesuiran ni osuđen. O škriparima se nije smjelo ni moglo javno govoriti sve do početka 1990-tih. Od tada se redovito za njih i sve ubijene škripare služi sv. Misa na Mosoru u nedjelju najbližu danu njihove pogibije. Njima u spomen podignuto je na mjestu pogibije i obilježje s njihovim imenima, križem i hrvatskim grbom, te zavjetna kapelica.

Svetu misu je predvodio Čapljinski župnik fra Bonifacije Barbarić uz koncelebraciju Grudskog župnika fra Stanka Pavlovića. Prije služenja svete mise, održana je procesija do groba pobijenih “Škripara”.

Vijenace su položili Gradonačelnik Širokog Brjega Miro Kraljević i članovi navijačke skupine “Škripari” koji ponosno nose njihove ime. Nakon svete mise domaćini i njihovi gosti uživali su u prigodnome druženju.

S nama na Mosoru, Sveta misa zadušnica za hrvatske domoljube “Škripare”

Posted by Hercegovački portal on Sunday, 20 September 2020
PRIJENOS SVETE MISE

LIJEPO I DOBRO NADAHNJUJUĆE JE SVIMA

U sretnim okolnostima i ukazanoj prilici u svojstvu putnika namjernika pohodili smo Blaćanska naselja Uzariće i Jare. Još prije zadržali smo se na misištuCrnašnica u Knešpolju. Misište se uređuje i čeka novu priliku da se pokaže. Razumije se središte naših hercegovački naselja su crkve i njihov okoliš. Tako smo se zadržali ispred crkve sv. Ante u Uzarićima i prisjetili se davne 1968. godine kad je blagoslov te crkve bio ravan ‘svjetskom podvigu’. Razgledali smo njezino izvanjsko uređenje. Sve lijepo isplanirano, postavljeno, odnjegovano. I crkva obnovljena i više puta uređivana i mrtvačnica pored crkve i spomenik poginulim Uzarićanima i kip ‘domaćina’ sv. Ante i nasad po mjeri podneblja i parkiralište i obližnja škola i školski prostori i toliko još drugih ‘sitnica’ koje snimatelj okom svoje kamere uspije zabilježiti. Uistinu hvale vrijedno i za svaku pohvalu. I obiteljski domovi, primjerno uređeni… I otac s trojicom sinova u obližnjem šumarku priprema drva za zimu. Sve za svaku pohvalu. O, kako je lijepo, sve lijepo zateći i ljudskom trudu i radu i ljubavi pohvalu iskazati.

I u susjednim Jarama, također, župna crkva i kuća se doimlju, kao i spomenik poginulim Jaranima i obližnje groblje i obiteljske kuće i marni Jarani koji pripremaju sude za trganje i sključivanje grožđa… A još kad susretneš drage prijatelje i poznanike s naših folklornih nastupa i prijateljski počašćen budeš, onda što drugo doli Bogu se zahvaliti i svima dobro zdravlje i svaki Božji blagoslov poželjeti… U zdravlju vino popili i svako drugo dobro s prijateljima podijelili.

MISIJA FRAMOST

FOTO: Ante Boras

Predstavljene dvije knjige autorice dr.Mile Zdravke Marijanović

Večeras su u galeriji HD hercega Stjepana Kosače predstavljeni prvijenci Zdravke Mile Marijanović “Gnijezdo ljubavi” i”Cvjetna priča”.
U programu uz autoricu Zdravku Milu Marijanović sudjelovali su književnik Miro Petrović, književnica Lidija Pavlović-Grgić i književnica Anita Martinac. Stihove je čitala Anamarija Vukojević, a u glazbenom dijelu nastupila je Silvia Vukojević.

PREDSTAVLJENE DVIJE KNJIGE AUTORICE ZDRAVKE MILE MARIJANOVIĆVečeras su u galeriji HD hercega Stjepana Kosače…

Posted by Framost.com on Friday, 18 September 2020

Mons. Dražen Kutleša novi nadbiskup koadjutor u Splitu, a mons. Petar Palić novi biskup u Mostaru

Papa Franjo imenovao je mons. Dražena Kutlešu nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije, a mons. Petra Palića, dosadašnjeg hvarskog biskupa i generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije za mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog administratora Trebinjsko-mrkanske biskupije.

Biskup Petar Palić je porijeklom iz Janjeva, najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu. Rođen je 3. srpnja 1972. godine u Prištini, tadašnjoj Skopsko – prizrenskoj biskupiji. Nakon osnovne škole pohađao je Klasičnu gimnaziju u Skoplju i Subotici te od 1990. do 1995. godine Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. U listopadu 2005. godine upisao je poslijediplomski studij na Teološkom fakultetu Karl-Franzens Sveučilišta u Grazu, na kojem je postigao doktorat iz teologije 2009. godine. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 1. lipnja 1996. godine, piše hbk.hr

U Dubrovačkoj biskupiji obnašao je slijedeće službe: predstojnika Katehetskog ureda (1996. – 2005.), osobnog tajnika dubrovačkog biskupa (1998. – 2005.), ravnatelja Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika (1999. – 2017.), biskupskog vikara za pastoral (2009. – 2011.), generalnog vikara (2011. – 2017.).

Od 2005. do 2008. upravljao je župom Dobl u biskupiji Graz-Seckau, u Austrija.

Godine 2003. bio je predsjednik Središnjeg odbora za pripremu posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. Dubrovniku i predsjednik Organizacijskog odbora Nacionalnog susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014.

Bio je predstojnik Stolnog Kaptola sv. Marije u Dubrovniku, a bio je i član Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju.

Na izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije 25. siječnja 2017. izabran je za generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije.

Govori njemački i talijanski jezik, služi se engleskim, ruskim i makedonskim jezikom.

Papa Franjo imenovao ga je hvarskim biskupom 9. ožujka 2018., a za biskupa je zaređen 30. travnja 2018. u hvarskoj katedrali.

Zdravlje na Bilima

Majčina dušica, Thymus vulgaris, a u narodu je poznata kao dušica, vrisak, divlji bosiljak, tamjanika, pepriš, bukovica, čabrac i timijan, kao lijek i kao začin.

Majčina dušica ili timijan najviše raste na kamenjaru, ravnicama, suhim travnjacima te u blizini mravinjaka. Riječ je o biljci koja cvjeta na osunčanim i toplim mjestima.

Svježa majčina dušica začinska je biljka koja će vašim jelima dati poseban okus i miris, te blagotvorno djelovati na probavni sustav, zahvaljujući svojim ljekovitim svojstvima.
Ljekoviti sastojci majčine dušice nalaze se u cvijetu i listu. Uvijek pripazite kako je berete, nikada je nemojte čupati. Vrijeme berbe majčine dušice je u svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu.

Majčina dušica timijan smatra se jednim od najboljih, najjeftinijih i svima dostupnih prirodnih lijekova, barem kada je riječ o ženskim bolestima. Primjena majčine dušice seže još u daleku prošlost.

Majčina dušica uglavnom se koristi za:

liječenje glavobolje i migrene,
dezinfekciju sluznice usta i ždrijela,
liječenje upale desni,
otklanjanje neugodnog zadaha,
liječenje kašlja, upale grla te prehlade i gripe,
liječenje bronhitisa, astme i upale pluća,
liječenje anemije i jačanje imunološkog sustava,
poboljšanje cirkulacije,
ublažavanje grčeva i bolova u crijevima,
suzbijanje nadutosti,
zaustavljanje proljeva,
poticanje apetita i poboljšanje probave,
smanjivanje menstrualnih grčeva i bolova,
regulaciju menstrualnih ciklusa,
ublažavanje reumatoidnog artritisa i gihta,
ublažavanje bolova u mišićima,
liječenje kožnih bolesti,
liječenje gljivica na nogama.

Majčina dušica je biljka s jakim antiseptičkim, antibakterijskim i antifungalnim svojstvima.

JOŠ JEDAN RAZLOG DA POSJETITE PLANINSKU VISORAVAN, BILE…

tekst: Danijela Jokić- Vaislay

foto: Šima Ivanković, Bile

 

Danas je jurjevo, blagdan svetog Juraja

Jurjevo (Jurjevdan ili Đurđevdan) je narodni blagdan koji se slavi 23. travnja. Mnogi europski narodi smatrali su taj dan pravim početkom proljeća i poljodjelskih radova. Snagu proljeća i plodnosti utjelovljuje sv. Juraj na bijelom konju koji opremljen štitom i kopljem svladava zmaja, odnosno snagu zime, mraka i podzemlja. Jurjevdan je i blagdan pastira jer su nekada na taj dan, većinom na području sjeverne Hrvatske, unajmljivali pastire, stoku gonili na ispašu i kitili je cvijećem i zelenilom. Na raskrižjima su se uoči Jurjevdana postavljala okićena stabalca, tzv. majge, i palile jurjevske vatre, krijesovi, oko kojih se plesalo, a potom se na živim izvorima pila voda. U okolici Varaždina zabilježen je jedan lijep običaj: djevojački ples oko krijesa. Djevojke su ukrašavale kosu kiticama kopriva koje su na kraju slavlja bacale u vatru radi zaštite zdravlja tijekom cijele godine. Uoči Jurjevdana, djevojke su radi ljepote umivale lica na skrovitim mjestima u livadnoj rosi, na zdencima ili u vodi s vodeničkih kola, te plele vijence koje su bacale u vodu u čast vodenim vilama, rusalkama. Prema predaji, bilje ubrano na Jurjevo ima čudotvornu moć, i to posebno đurđice i jorgovan, pa su ovim cvijećem kao i zelenim grančicama ukrašavani domovi. Blagotvorna je i kiša na Jurjevdan, jer donosi plodnu godinu. U selima sjeverne Hrvatske postojao je jedan veseli običaj, tzv. ophod jurjevčana. Trubeći u trube od ljeskovine ili vrbove kore, jurjevčani su nagovještali povratak Zelenog Jurja koji će osloboditi svoju buduću suprugu, Nebesnicu Maru, iz okova zimskog zatočeništva. Spomenimo da se nekada 26. studenoga slavio dan tzv. Jesenjeg Jurja koji je danas zaboravljen, a zapamćen je ostao jedino onaj vezan uz proljeće.

Autor: Vesna Bosnar

SVIMA KOJI NOSE IME DANAŠNJEG BLAGDANA, SRETAN IMENDAN!

Prijateljima iz Dobriča…

PRIJATELJIMA IZ DOBRIČA, župa Mostarski Gradac, od srca čestitamo podizanje kuće od općeg interesa za druženje mještana te dovršetak spomenika poginulim i stradalim žiteljima tamošnjih prostora koji su poginuli u minulim ratovima.
Neka sve podignuto, izgrađeno i dovršeno bude na slavu Božju te na korist i ponos tamošnjega puka.
S ljubavlju MISIJA FRAMOST iz Mostara.

/Misija FRAMOST/

Korisno pročitati i pratiti

U Rimu su počele pripreme za Papin blagoslov 27. ožujka 2020. godine u 18 sati.

Čudotvorni križ, koji je u XVI. st. čudesno spasio Rim od kuge, skidaju iz rimske crkve u kojoj se čuva i časti, kako bi bio postavljen na Trg sv. Petra.

Papa Franjo će danas, u petak 27. ožujka 2020. godine, u 18 sati uputiti svoju poruku Crkvi i svijetu “Urbi et obri” te izreći molitvu pred ovim križem za spas svijeta od velike pandemije. Potom će nam, uz naše iskreno pokajanje i zajedničku molitvu, udijeliti potpuni oprost od vremenitih grijeha.

Iskoristite ovaj trenutak i zajedno molimo s papom Franjom u zajedništvu s cijelom Katoličkom crkvom i skrušeno se pokajte za svoje grijehe kako biste dobili potpuni oprost od vremenitih grijeha i spremili se za Uskrs. To nije zamjena za pravu ispovijed, ali je utjeha i snaga svima onima koji su u potrebi, koji pomažu oboljelima, koji mole za milost oprosta.

Stoga budite uz neku od internetskih stranica, radija ili kanala: HTV1, Hrvatskog katoličkog radija, Laudato TV, Vatikana TV, Radio Mir Međugorje ili drugih.

UKLJUČIMO SE U ZAJEDNIČKU MOLITVU!

Svjetski dan Down sindroma

Svjetski dan Down sindroma obilježava se svakog 21. ožujka. Navedeni datum izabran je kako bi označio jedinstvenost Down sindroma u potrostručenju-trisomiji (na 21.paru kromosoma se umjesto dva nalaze tri kromosoma).

Šarene čarape koje nose simboliku različitosti i ljepotu svake osobe sa ovim sindromom su postale zaštitni znak u obilježavanju ovog dana. Također su nosilac jako važne poruke, a to je da nijedna osoba sa Down sindromom, ni u jednom aspektu, ne treba biti marginalizirana od strane društva.

Sam način podizanja svijesti o Downovom sindromu nije slučajan, a zahvaljujući internetu i društvenim mrežama nošenje šarenih čarapa proširilo se po cijelom svijetu.

Naša udruga se tradicionalno priključuje internet kampanji „Uz šarene čarape“ kako bismo potaknuli ljude da započnu razgovor o različitosti, jedinstvenosti, uključenosti i prihvaćanju.

RATKO PERIĆ Crkve ostaju otvorene dok civilne vlasti ne donesu drugačiju odluku

U četvrtak 19. ožujka mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj Ratko Perić uputio je vjernicima poruku u kojoj  koju prenosimo u cjelosti.

Braćo svećenici, redovnici, redovnice, bogoljubni vjernici!

Obraćam vam se ovim pismom danas, na svetkovinu sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije i zaštitnika velikoga dijela naše mjesne Crkve: Mostarsko-duvanjske biskupije. Sv. Josipa Crkva časti kao najsnažnijega zaštitnika slabih i potrebnih pomoći. Stoga ćemo se u ovim vremenima kušnje na poseban način utjecati zagovoru ovoga Božjeg ugodnika kojemu, nakon Gospe, naše Majke po milosti, pripada najveća čast i dika u Crkvi.

Crkva i crkva. Koronin virus, koji napada cio svijet, sve više postaje glavni glas našega svagdanjega osobnoga, obiteljskoga, društvenoga i profesionalnoga života i djelovanja. Stoga nam valja i naše crkveno djelovanje, koliko je to moguće, pazeći da se ne ogriješimo o Crkvu u onomu što ona u sebi jest, prilagoditi novonastaloj situaciji. Sv. Pavao, pišući učeniku Timoteju, daje upute kako se ljudi trebaju ponašati u Božjoj kući, u Crkvi Boga živoga, koja je „stup i uporište istine“ (1 Tim 3,14-15). Stoga, dok se u civilnom rječniku i zakonodavstvu i crkva kao građevina promatra kao „javni objekt“, mi nikada ne smijemo smetnuti s uma da je ona u prvom redu Crkva, kuća Boga živoga.

Privremeno i promjenljivo. Teško je i na dnevnoj razini pratiti sve promjene oko razvoja i opasnosti ovoga virusa, kamo li izdavati dugoročne odluke. Stoga ni ovim dopisom ne donosimo neke takve odluke kao na primjer kako se ponašati u Velikom tjednu, o Uskrsu, odgađati prvopričesnička i krizmena slavlja, vjenčanja, hodočašća, zaručničke tečajeve i tomu slično. Vidjet ćemo kako će se situacija odvijati i prema tomu i naše će se crkveno i vjersko djelovanje usklađivati.

Vjera i razum. Ono što moramo poduzeti – a na to nas poziva i vjera i razum (fides et ratio) – jest naša suradnja s ovim Božjim darovima. Bog nam je udijelio dar vjere i dar razuma. I traži od nas da se služimo tim darovima. Stalno dokazujemo da fides i ratio nisu kontradiktorni nego komplementarni. Pokažimo i jedno i drugo u ovom trenutku ozbiljne kušnje.

U konkretnosti vjerskoga, crkvenoga i sakramentnoga života to bi značilo:

Razum nam govori da je crkva građevina satkana od propadljive materije koja može biti i prijenosnik zaraze. Stoga ćemo nastojati da doticaj s materijom svedemo na najmanju moguću mjeru i u onomu u čemu se ne može zaobići biti pažljivi; da crkvene prostore čistimo, provjetravamo i po potrebi dezinficiramo; kada se radi o okupljanju vjernika, da se poštuje mjerodavno propisan razmak među osobama.

Crkve otvorene. Braćo svećenici, poštovani vjernici! Kao ljudi imamo puno razloga za zabrinutost. Kao vjernici imamo dužnost snagom vjere proći kroz ovo pustinju kušnje, dakako uvijek poštujući one koji su osposobljeni i ovlašteni da se brinu i o našem tjelesnom zdravlju i koji su pozvani voditi društvenu zajednicu i štititi je od bilo koje opasnosti. Stoga i određujemo da sve crkve na području Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, kao i do sada, dok civilne vlasti ne donesu drugačiju odluku, budu otvorene za osobnu molitvu, pobožnosti te liturgijska i sakramentna slavlja. Dakako, uvijek pazeći da se održavaju uredbe i propisi mjerodavnih civilnih vlasti. Gdje je to moguće, ako dolazi više vjernika na sv. Misu, neka se postave vanjski razglasi ili da se sv. Misa slavi na otvorenom u nadolaznim proljetnim danima.

Euharistija. Kada se radi o sakramentima, dovoljno je prisjetiti se definicije sakramenata: vidljivi znaci nevidljive Božje milosti, tj. da je u Presvetoj Euharistiji – pod vidljivim prilikama kruha i vina – prisutan pravi i živi uskrsli Krist. Stoga dok smo i te kako svjesni da materija Euharistije – kruh može biti i prijenosnik virusa, isto tako iz istine da vjernik blaguje Tijelo Isusovo – živoga Isusa trajno među nama nazočna, ovaj se sakrament nikomu tko ga želi primiti ne smije uskratiti bilo to u dnevnom životu ili u nedjeljnim liturgijskim slavljima. Djelitelj će pripaziti i izabrati način u kojemu će se mogućnost prenošenja zaraze doticajem isključiti ili svesti na najmanju moguću razinu.

Ispovijed. Među uputama drugih crkvenih predstavnika može se pročitati da bi se privremeno moglo prestati dijeliti sakrament pomirenja ili pak, gdje je moguće da se u ovako izvanrednim okolnostima pribjegne općem odrješenju (Pokora, 1975., str. 49-51). Ostavljajući otvorenom i ovu mogućnost, iako ona gubi smisao ako se radi o zabrani okupljanja više osoba na jednome mjestu, radije preporučujemo da sada, kada su obustavljene gotovo sve župne aktivnosti posebno s djecom i mladima (župni vjeronauk, vjeronaučni susreti s mladima, probe pjevanja…), da svaki svećenik odredi svagdanje i po više sati da bude na raspolaganju za svetu ispovijed u prostoru u kojemu će se moći poštovati potrebna distanca koju su odredile civilne vlasti. Na razmišljanje da se pojedini vjernici iz raznih osobnih razloga žele ispovjediti kod nekoga drugoga svećenika, a ne vlastita župnika, smatramo da bi se to moglo riješiti tako da se u određene dane i sate, vjernicima oglašene, napravi razmjena između svećenika iste ispovjedne skupine (dekanata).

Bolesničko pomazanje. Isto tako kod sakramenta bolesničkoga pomazanja: „Boluje li tko među vama“ (ne govori se o kojoj je bolesti riječ), „neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje“, čitamo u poslanici sv. Jakova. Dakako da će se i u ovim slučajevima primijeniti maksimalna zaštita i djelitelja i primatelja sakramenta.

Pomoć bližnjima. Na poseban način potičemo sve da u ovom izazovnu vremenu pojačamo djela ljubavi prema onima najranjivijima koji su najneotporniji na ovaj virus, a to su bolesnici i starije osobe koje su pozvane ostati u svojim kućama. Ne dopustimo da u svojim domovima ostanu osamljene, da se osjete zaboravljene i odbačene. Pozivamo posebno mlade, volontere i članove Župnih caritasa, da im donose ono što im je potrebno za svagdanji život, a svećenike da im u odgovornosti svoje i njihove zaštite života ne uskrate sakrament pomirenja i Euharistije.

Čuvar Otkupiteljev. Sv. Bernardin Sijenski, svećenik, u svojoj propovijedi o sv. Josipu – današnje drugo čitanje (Časoslov II., str. 1215) iznosi opće pravilo: „Kad god Božja milost odabere nekoga za kakvu posebnu službu ili za kakav uzvišeni poziv, daje mu sve darove koji su tako izabranoj osobi potrebni u njezinoj službi i obilato je krase“ te primjenjuje: „Ako usporedimo Josipa s cijelom Kristovom Crkvom, zar ne razabiremo da je on onaj posebno odabrani čovjek koji je uredno i časno uveo Krista u svijet.“ Nije li danas na nama – Kristovoj Crkvi – da i u ovom zahtjevnu vremenu, poput sv. Josipa, uvedemo Isusa u svijet, a ne da ga u crkve zatvorimo te mu se ni mi svećenici ni vi vjernici ne klanjamo, niti sakramentno primamo?

Stojimo na raspolaganju za bilo kakvo daljnje tumačenje.

Po zagovoru sv. Josipa, od svakoga zla oslobodio vas i čuvao vam tijelo i dušu svemogući Bog Otac, Sin i Duh Sveti.

Ratko Perić, biskup

/preuzeto s Hercegovina.info/