RASPORED SVETIH MISA PO GROBLJIMA 2020. – FRANJEVAČKA STRANA

SUBOTA (31.10)
– Galac u 12,00 sati
– Troskoti u 14,00 sati

SVI SVETI – NEDJELJA (1.11)
– Gorica u 9,00 sati
– Kolenje u 10,30 sati
– Miljkovići u 12,00 sati
– Smrčenjaci u 15,00 sati

DUŠNI DAN – PONEDJELJAK (2.11)
– Orlac u 13,00 sati
– Sv. Ante u 15,00 sati

/Misija FRAMOST/

 

Sveti Luka je bio pisac trećega evanđelja i Djela apostolskih, vjerni pratitelj svetoga Pavla, liječnika i kroničara koji nam je ostavio mnogobrojne detalje iz života apostola i prve crkvene zajednice.
Iako nije bio očevidac događaja što ih opisuje u Evanđelju, bio je dostojan i vjeran službenik evanđeoske poruke. Zato ga Crkva sa zahvalnošću slavi kao evanđelista, jednog od četvorice, koji nam po Božjem nadahnuću napisaše najdragocjeniju poruku.

O Lukinom životu ne zna se gotovo ništa, a svi podaci dolaze iz kasnijih predaja. Porijeklom Sirijac, po zanimanju liječnik, sveti Luka je prilagodio svoj izričaj kako bi Radosna vijest bila što razumljivija svim kršćanima poganskog porjekla, što je i on sam bio. Iako nije bio učenik za vrijeme Isusovog boravka na zemlji, sveti Luka nam je svojim pisanim tragom prenio dragocjene poruke.
Svima koji danas slave želimo sretan imendan, posebno fra Luki Mariću.

Od 13:00 sati krenula je tužna povorka prema crkvi svete Kate u Grudama. Ožalošćeni žitelji iz Gruda, Dragićine, Ružića, Gorice, Rakitna, iz župa u Širokom Brijegu, Mostaru, Tomislavgradu… žitelji župa iz Bosne, zatim iz Hrvatske…

Svi su se željeli oprostiti od svog fra Bernarda Marića, legendarnog hercegovačkog franjevca, znamenitog svećenika, koji je sačuvao vjeru na ovim prostorima i u najtežim komunistički vremenima kao i u tzv. mirnodopskom vremenu.

Svetu misu predvodio je fra Stanko Pavlović uz koncelebraciju 15 svećenika, a s obzirom na epidemiološke mjere, mnogi svećenici su bili u crkvi i ispred crkve kako bi se dostojanstveno oprostili od svog fra Bernarda.

Više tisuća ljudi došlo je pomoliti se kod lijesa izloženog u crkvi Svete Kate u Grudama, jedni su odlazili, drugi ostajali u crkvi, treći na novouređenom platou i drugdje oko crkve za koju zemljište narod dade franjevcima 1857. godine.

Razmjenjivali su se govori, propovijedao je fra Stanko Pavlović, oproštajni govor održao fra Luka Marić, posebno emotivan bio je i predsjednik HKD-a Napredak Mostar prof. dr. fra Andrija Nikić. Ispred Župnog odbora govor je održao Ivan Šimić, a ispred župljana Željko Andrijanić.

Sve to možete poslušati u dvosatnoj snimci Hercegovačkog portala koju smo prenijeli, a koju je već odgledalo više od 50 tisuća ljudi, stoga se s pravom može reći da u povijesti Hercegovine ispraćaj jednog svećenika nije gledalo toliko ljudi.

Donosimo s snimku sprovoda i svete mise.

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=1487991128061031&id=707090299410355

Foto: Ante Boras
Tekst: Grude.com

U 11:00 oglasila su se zvona na crkvi svete Kate u Grudama. Ona kojom se opraštamo od voljenih osoba zauvijek. Danas je jedan od najtužnijih dana u povijesti općine i župe Grude.
Preminuo je fra Bernard Marić, čovjek koji je uz prvog graditelja crkve fra Gabru i aktualne fra Stanka i fra Antu, ostavio najdublji trag u povijesti župe Grude od predaje zemlje franjevcima 1857. godine i utemeljenja župe 1895. godine do danas.

Nakon fra Gabre Grubišića, njega, fra Stanka Pavlovića i fra Antu Šaravanju pamti se kao graditelje crkve u Grudama.

Fra Bernard Marić rođen je 21. svibnja 1936. godine, zaređen je 28. srpnja 1963. godine kao član Hercegovačke franjevačke provincije.

U župi Grude boravi u dva navrata, od 1970. do 1988. godine. Do 1976. godine bio je sam u župi, podnoseći skupa sa svojim grudskim pukom teško breme života iz ondašnjih godina. Sam je ostao i od 1985. do 1988. godine dajući cijelog sebe za duhovni rast župe pred dolazak teških godina i Domovinskog rata. U tom teškom vremenu župnik je u Rakitnu gdje je također ostavio neizbrisiv trag.

I onda, kad je opet trebalo sačuvati župu koju su stvorili franjevci, kada je narod još jednom odlučno ponovio svoju odluku koja je falcificirana i lažno predstavljena u jednom dokumentu, fra Bernard Marić, izgovara riječi: “Od danas je za mene cijela Hercegovina jedna velika župa…”

Godine 2000. dolazi u Grude, u vrijeme najtežih napada, kleveta i kazni za franjevce Hercegovine i ostaje u njima do današnjih dana. Fra Bernardu Mariću srce je prestalo kucati ove subote, 19. rujna 2020. godine, u SKB-u Mostar. Život je završio po Pavlovoj poslanici: »Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.«

Kada su liječnici, medicinske sestre i svo osoblje Doma zdravlja Grude, koji su mu svakodnevno bili pri ruci, nedavno došli do fra Bernarda želeći ga ohrabriti da nije još vrijeme za rastanak kratko je izustio: Dosta se hodalo po ovozemaljskim putevima, vrijeme je gore hodati.

Životnih mudrosti, ali i anegdosta s fra Bernardom nije nedostajalo.

Ovo doba uzelo je župi Grude jednog od najznamenitijih franjevaca u njenoj povijesti, a vrijeme koje liječi rane pa briše i povijesne nepravde svjedočit će o velikanu Hercegovine koji je u župi Grude proveo 38 godina.

Sahrana fra Bernarda Marića je ovog ponedjeljka, od 15.00 sati.

Neka mu je laka hercegovačka, hrvatska zemlja i ova franjevačka gruda koju je toliko volio.

http://www.osmrtnica.ba/zapisi_vise.php?id_zapis=15168

POKOJ VJEČNI DARUJ MU GOSPODINE.
POČIVAO U MIRU BOŽIJEM.
ISKRENA SUĆUT SVIM OŽALOŠĆENIMA.

17.rujna 2020. godine navršeno je 27 godina od pogibije osmorice pripadnika II. Lakojurišne bojne Vojne policije HVO-a Livno. Na travnjaku pred gradskom vijećnicom u Mostaru i spomenikom njima u čast podignutom, na prostoru koji je nekoć bio i crta bojišnice, položeni su brojni vijenci i cvijeće i upaljene svijeće kao znak poštovanja i da nisu zaboravljeni. Iza toga je upravljena Bogu molitva za pokoj njihovih duša spominjući se imena njihovih. Nakon toga pošlo se u crkvu sv. Barbare na Rudnik gdje je, već tradicionalno, služena sv. misa za nje. Sv. misi nazoče članovi braniteljskih obitelji, rodbina i prijatelji, te određeni broj naših domaćih žitelja, suborci i prijatelji poginulih.
Napominjemo i to kako je, po završetku rata, na mjestu njihove pogibije postavljen drveni križ, koji je godinama odolijevao zubu vremena, svjedočio i pokazivao mjesto na kojem je 17. rujna 1993. poginulo osam mladih pripadnika 2. Lakojurišne bojne Vojne policije HVO-a Livno. Prije određenog vremena na mjestu spomen križa postavljen je spomen-stećak, djelo akademskog kipara Andreja Gvozdena na kojem su pri tom uklesana i imena poginulih branitelja, a drveni križ je našao svoje mjesto u dvorištu crkve sv. Barbare na Rudniku, gdje ga se dostojno čuva, časti i njeguje.
Imena poginulih branitelja:
Zdravko Grgić Jozin, rođen 1960. godine
Luka Jozić Brankov, rođen 1974. godine
Zdenko Krešo Marijanov, rođen 1967. godine
Dario Kuprešanin Zvonimirov, rođen 1974. godine
Milan Mikulić Jurin, rođen 1965. godine
Dalibor Perković Jozin, rođen 1963. godine
Stipo Topić Perin, rođen 1971. godine
Tomislav Vidović Jozin, rođen 1974. godine
“Navik on živi ki zgine pošteno”
Fotografije pogledajte na linku ispod.

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=3078234585636857&id=313365832123760

foto: Ante Boras
/Misija FRAMOST/

Sinoć je svečano proslavljena Mala Gospa u Vrelu Radobolje, isred zavjetne kapelice koja datira iz davne 1913. godine.Sveto misno slavlje predvodili su fra Mile vlašić, fra Stanko Pavlović i fra Luka Marić, a svečanost su uzveličali članovi mješovitog pjevačkog zbora ,,Sv. Ante ’39” udruženi s članovima folklornog ansambla HKUD -a “,,Sv. Ante – Cim” Mostar.

Snimak svete mise

Foto: Ante Boras

Danas je MALA GOSPA, Marijin rođendan.
TRADICIONALNA PROSLAVA U VRELU RADOBOLJE. Svečana sveta misa s procesijom otpočinje u 17 sati. Donosimo fotografije s trodnevnice koja je prethodila proslavi.

/Misija FRAMOST/

Gospodine, hvala Ti za dar obrazovanja. Hvala Ti za novi početak, za novu školsku godinu. Dok danas šaljem svoju djecu van, u svijet, znam da ćeš Ti ići ispred njih. Molim da Tvoja prisutnost bude njihova zaštita od svakog zla, bilo fizičkog, bilo emocionalnog. Hvala Ti za sve učitelje koji su posvetili svoje živote poučavanju naše djece.
Molim Te da imaju dovoljno snage i mudrosti za svakodnevne izazove.
Molim za svaki Tvoj blagoslov nad našom školom. Gospodine, molim Te, otvori umove i srca naše djece dok se svaki dan susreću s novim informacijama i zadacima.
Molim Te, zaštiti njihova srca od svega što nije Tvoja istina.
Molim Te da ne budu preopterećni nego da uživaju u novim iskustvima i spoznajama.
Molim Te da njihovi učitelji imaju otvorene oči i srca za potrebe svojih učenika.
Molim Te, Oče, da naša djeca budu okružena dobrim prijateljima i školskim kolegama. Neka naša djeca budu blagoslov i izvor nade svima s kojima se budu susretali! Gospodine, znam da je obrazovanje naše djece suradnja između obitelji i škole.
Molim Te za jedinstvo i mir dok zajedno budemo radili na dobrobit naše djece.

Hvala Ti što nam Ti omogućavaš dobro obrazovanje!

Na ostatcima stare crkve, Bazilike, u narodu zvane Crkvine, večeras je proslavljena sveta misa, kako se i uobičajilo dosadašnjih skoro dvadeset godina u zadnju nedjelju mjeseca kolovoza. Misu je predvodio i prigodno propovjedao fra Bože Radoš uz suslavlje fra Luke Marića. Članovi HKUD-a sv. Ante Cim obučeni u narodne nošnje Hercegovine, kao i zbor sv. Ante 39 doprinijeli su svečarskom ozračju.
Poslije mise nastavljeno je druženje uz gangu, bećarac, gusle te jelo i piće pripremljeno za ovu prigodu.

VIDEO

FOTO

/MISIJA FRAMOST/

Na ovom našem ozemlju, sve donedavno, bila je gotovo skrivena i zaboravljena znamenitost iz IV./V. stoljeća poslije Krista. Ostaci su to stare crkve, bazilike, u narodu zvane Crkvine. Još prije nego su se Hrvati na ovim prostorima naselili kršćani su ovdje bili i živjeli, Boga častili, svoju crkvu imali i svoj trag ostavili. Sjeverozapadni dio Mostara Cim, i bazilika iz ranoga kršćanstva, mjesto je našega okupljanja, evo već tradicionalno, posljednje nedjelje kolovoza mjeseca. Ta drevna građevina svjedoči o duhovno-kulturnom porijeklu ovih prostora još od davnih vremena. Na prostoru Cima, u toku 1966. godine arheološkim je radovima konstatirano, da je na lokaciji Crkvine, na blago padajućem terenu, u antičko doba postojalo naselje, a u kasnoantičko doba sagrađena i bazilika. TEMELJI OVE SAKRALNE GRAĐEVINE SU DANAS JEDINI MATERIJALNI TRAG. Zbog svoje impozantnosti NEKI ISTRAŽIVAČI pretpostavljaju da je bazilika u Cimu mogla biti i sjedište drevne biskupije na ovim prostorima.

TO JE UJEDNO I NAJSTARIJI KULTURNI SPOMENIK NA PODRUČJU MOSTARA, ALI I NA ŠIREM PODRUČJU. CIMSKA BAZILIKA SVJEDOČI O STAROSTI, BITNOSTI I RANOME KRŠĆANSKOM PODRIJETLU OVIH PROSTORA. STOGA NE DAJMO DA SE ZABORAVI, DA JU PROGUTA VEO VREMENA.

Baziliku svake godine, naši marni sumještani savjesno očiste od naraslog korova i trave i potom je zajednički pohodimo, štošta novoga čujemo i staro utvrdimo. Bazilika je naša vrijednost i naše bogatstvo, znak našega kršćanskog identiteta. Naša MISIJA FRAMOST brižno, iz godine u godinu, upoznaje javnost i svojim pohodom naglašava kako je
važno SVOJE CIJENITI I TUĐE POŠTOVATI.

Dobro došli, u nedjelju, 30. kolovoza, od 18.00 sati na sv. misu, potom zajedničko druženje uz uštipke i čašicu i sve po preporukama epidemiologa.

/Misija FRAMOST/

Danas je služena sveta misa na Orovniku. Svetu misu je predvodio fra Luka Marić uz suslavlje fra Bonifacija Barbarića koji je prigodno propovjedao te fra Mile Vlasića koji je svirao i pjevao. Tradicionalno se svake godine, nedjelju iza Velike Gospe, služi sveta misa na Orovniku, župa Mostarski Gradac. Tim povodom, donosimo i nekoliko pojedinosti o tome svetištu.

Prema narodnoj predaji tu se Gospa ukazala jednoj sirotoj ženi koja je skapavala od žeđii koja je zavapila: „Gospe moja da mi je malo vode?“ Čula je odgovor: „Razgrni pijesaki naći ćeš vodu.“ Kada je to učinila voda je potekla i teče do današnjeg dana.
Tako je i nastalo svetište na kojem je izgrađena kapelica i postavljen natpis:
„Putniče, zaustavi se i pozdravi Gospu“.
Na blagdan Velike Gospe od tada se slavila sveta misa do izgradnje crkve na ŠirokomBrijegu 1905. godine gdje je svetište kasnije i premješteno. Od tada sveta misa
na Orovniku se slavi prve nedjelje iza Velike Gospe. Samo vrelo je uredio Higijenski zavod iz Splita 1931. godine koje krasi pet cijevi ili “rora” kako ih nazivajuovdašnji žitelji. Orovnik je najstarije Gospino svetište u Hercegovini.
Spominje se u Rimskim spisima davne 1671. godine.

Dolaskom fratara u Hercegovinu (kraj 13. i početkom 14. stoljeća), vjerski se život upotpunosti promijenio. Premda su fratri bili putujući propovjednici (misionari), stvarali su vjerska središta i uporišta.

U župi Mostarski Gradac (nekada u povijesti samo Gradac ili samo Mostar) poznata su takva vjerska središta: Misište i Otar na Bile, sv. Ivan na Gostuši,Krstina u blizini Mušaluka, gdje je prema predaji bila crkva sv. Stjepana Prvomučenika i Orovnik (isto blizu Mušaluka), koje je najstarije Gospino svetište u Hercegovinio čemu svjedoče i Vatikanski dokumenti iz 1671. godine.

Spomen na gradačku Krstinu čuva se slavljenjem sv. mise i „dernekom“ na Mušaluku
na božićni Stjepanjdan (drugi dan Božića), a na Orovniku spomen-misom i dernekomu nedjelju nakon Velike Gospe.

Snimak svete mise možete pogledati na linku ispod.

Snimak svete mise

/Misija FRAMOST i Hercegovački portal/

Sinoć je u Orlacu svečano proslavljen sveti Lovre. Sv. Lovre je zaštitnik crkve, groblja u Orlacu i mjesta Orlac. Svečani program proslave otpočeo je molitvom krunice koju je predvodila Stoja, a pred sami početak mise lijepu ikebanu i veliku svijeću u ime vjernog puka sv. Lovre iz Orlaca prinijeli su Pero, Marina i Martina.

Sv. misu predslavili su fra Luka Marić i fra Stanko Pavlović, koji je održao i prigodnu homiliju. Misna čitanja i molitve vjernika čitali su akoliti Mirjana, Marina i Maja. Pjevanje je animirala Stoja. Vjerni puk Božji je poštovao naputke pa se raspršio posvuda kako bi bezbrižno ispunio sve naputke zdravstvenih djelatnika, jedno molitveno duhovno ozračje na najvišoj razini.
Nakon mise sav puk je pošao na mjesno igralište gdje je najprije upriličen blagoslov Doma sv. Lovre. Nakon Cima koji ima Dom sv. Ante, Ilića i Doma sv. Franje, Rudnika i Doma sv. Barbare, te Miljkovića i Doma sv. Ivana Krstitelja, sada se i Orlac ima čime dičiti i ima mjesto okupljanja i zajedništva, kako onog rekreativnog tako i ozbiljnog i tužnog, ali uvijek zajedništva mještana. Dom je primjerno opremljen i već se koristi u svrhe za koje je i građen.
Fra Luka je s nekoliko riječi pozdravio nazočne i izmolio prikladne blagoslovne molitve. Fra Stanko je škropio Dom obišavši ga. Kumovi Doma Ivo Kaurin, koji živi u Njemačkoj s obitelji, ali je mogao za ovu prigodu doći i Ivan Jurić, koji živi u Danskoj te nije mogao fizički nazočiti otvaranju Doma, prerezali su simbolično vrpcu otvorenja Doma i nakon uobičajenog slikanja, otpočelo je slavlje na platou ispred Doma i na igralištu ‘Šaht’.
I ovdje se poštovala uredba o udaljenosti jedni od drugih i slavlje je potrajalo do razboritih sati u noć.
Svima hvala lijepa koji su sebe na pozitivan i kreativan način u sve ugradili, a na sve zazivamo Božji blagoslov po zagovoru sv. Lovre.

Foto: Ante Boras
/Misija FRAMOST/

Danas je sveti Lovro, zaštitnik Orlaca! Krunica se moli od 18.00 sati, a pred sami početak mise bit će paljenje svijeća pred spomenikom i polaganje vijenca u čast svim poginulima u minulim ratovima. Sv. misa je od 19.00 sati, a nakon mise odlazi se na “Šaht” mjesno igralište gdje će biti upriličen blagoslov novoizgrađenog Doma sv. Lovre.

Sudac ga je upitao gdje Crkva krije blago, a on je upro prst u siromahe i rekao: Evo našeg blaga! Sveti Lovro bio je đakon Rimske Crkve. Mučeništvo je podnio za Valerijanova progona u 3. stoljeću, četiri dana nakon pape Siksta II. i četiri rimska đakona. Grob mu se nalazi kraj Tiburtinske ceste, u Veranskom polju, a car Konstantin Veliki podigao je kraj njegova groba veliku baziliku. Štovanje mu se raširilo u Crkvi već od 4. stoljeća.
Mnoge naše župne i filijalne crkve posvećene su svetom Lovri, mučeniku, te na njegov blagdan slave svoj crkveni god. U Rimu, gdje je bio i mučen, posvećena mu je krasna bazilika San Lorenzo fuori le mura, a osim nje još šest drugih crkava. No iako je sv. Lovro u Rimu naročito štovan mučenik, njegovo štovanje nije isključivo rimska stvar. Već tamo od V. stoljeća pa dalje, a nadasve u srednjem vijeku, nije bilo biskupije ni grada koji ne bi imali bar jednu crkvu njemu na čast posvećenu. Samo u Milanskoj nadbiskupiji bile su mu posvećene 43 crkve. U Italiji 47 mjesta nosi njegovo ime.

Korak po korak do službenog priznanja međugorskog fenomena. Tako bi se moglo nazvati vrijeme u kojemu se Međugorje sada nalazi, a znakovi koji potvrđuju tezu iz prethodne rečenice sve su jasniji i vidljiviji. Potvrdilo je to pismo koje je papa Franjo uputio mladima za ovogodišnji 31. Festival mladih, koji je održan s minimalnim brojem stranih hodočasnika te se umjesto uobičajenih 50-ak tisuća ljudi prosječno dnevno okupljao između četiri i pet tisuća uglavnom domaćih hodočasnika i župljana. U toj svojevrsnoj tišini, u kojoj se zbog koronavirusa našlo i Međugorje, snažno su odjeknule riječi pape Franje, koje osim što daju jasne smjernice mladima, šalju i jasnu poruku o statusu i budućnosti Međugorja te o odnosu samoga Svetoga oca prema međugorskom fenomenu. Papa Franjo priznaje Međugorje i to danas svakome mora biti jasno.

Znalo se to i prije, ali su vještim medijskim manipulacijama utjecajni crkveni lobiji nametali svoj stav te su se izjave samoga Pape izvrtale i okretale protiv Međugorja. Jedna od najvećih manipulacija bila je onda kad se papa Franjo 2017. vraćao iz Fatime i kada je na pitanje o Međugorju prenesen samo dio njegova odgovora u kojemu je rekao da Majku Božju ne zamišlja kao službenicu u poštanskom uredu. Sigurno je takvom ne zamišlja niti jedan vjernik, no papa Franjo tada otkrio je kako je spasio Međugorje, a to se moglo pronaći samo na službenim vatikanskim izvorima.

Objasnio je, naime, kako je od relativizacije i razvodnjavanja Kongregacije za nauk vjere, spasio izvještaj Međunarodnog istražnog povjerenstva Svete Stolice za Međugorje, koje je 2010. osnovao papa Benedikt XVI. i povjerio vodstvo kardinalu Camillu Ruiniju. “Krajem 2013. i početkom 2014. primio sam rezultate komisije kardinala Ruinia. U komisiji su bili dobri teolozi, biskupi, kardinali… ali baš dobri. Vrlo dobri. Kao i komisija. Izvještaj Ruinia bio je vrlo, vrlo dobar. Zatim su u Kongregaciji za nauk vjere bile dvojbe, a Kongregacija je držala prikladnim da pošalju svu dokumentaciju svakom od članova Feria Quarta (jednomjesečni sastanak u Kongregaciji za nauk vjere koja raspravlja o aktualnim slučajevima – op.), čak i onu koja se činila suprotnom Ruinijevom izvješću. Primio sam obavijest, sjećam se da je bila subota navečer, kasno navečer… i nije se činilo ispravnim. Bilo je to kao da stavljam na dražbu, oprostite mi na toj riječi, Ruinijevo izvješće koje je bilo jako dobro. U nedjeljno jutro prefekt je primio pismo od mene da umjesto da ih šalju u Feria Quarta, oni meni osobno pošalju mišljenja”, rekao je papa Franjo 2017. godine.

Otkrio je kako je, zapravo, spasio Međugorje od protivnika, među kojima su bili najistaknutiji bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Muller i sada već bivši biskup mostarsko-duvanjski mons. Ratko Perić.

Nedugo nakon toga poznati vatikanist Andrea Torinelli, sadašnji šef vatikanskog dikasterija za medije, objavio je rezultate rada komisije kardinala Ruinija, koji su otkrili da bi prvih sedam dana međugorskih ukazanja moglo biti priznato, a ostala će se dalje nastaviti razmatrati. Međugorje je 2014. i 2015. godine bilo u najvećoj opasnosti od zabrane. Po nalogu Kongregacije za nauk vjere vidiocima su zabranjeni javni nastupi i susretanja u crkvenim prostorima, zabranjeno je objavljivanje Gospinih poruka pa je uklonjen i displej s međugorskog informativnog centra, a zamalo je zabranjen rad i međugorskom radiju Mir i informativnom centru te ukinuta web stranica medjugorje.hr.

I da nije bilo papa Franje, protivnicima Međugorja plan bi uspio. No on je radio u tišini da bi 2017. godine poslao svoga posebnog izaslanika mons. Henryka Hosera, kojem je godinu dana nakon toga povjerio upravljanje župom Međugorje uime Svete Stolice. Prošle je godine omogućio organizaciju hodočašća svećenicima i redovnicima, što dotad nije bilo moguće.

Sada je javno dao podršku Mladifestu, kao jednoj od najvećih međugorskih manifestacija i vidljivih plodova međugorskog pastorala. Sljedeće godine je 40. obljetnica međugorskog fenomena i bit će zanimljivo vidjeti kakvu je čestitku papa Franjo namijenio Međugorju za tu biblijski simboličku brojku.

Darko Pavičić / Večernji List

U srijedu večer 5. kolovoza 2020. od 19.30 sati slavljena je sv. misa blagdana Gospe Snježne na Smrčenjacima u Mostaru. Gospa Snježna je patron crkve na Smrčenjacima. Taj dan je ujedno i Dan zahvalnosti za dar slobode i Dan branitelja… Sv. misu pretslavili su uz domaćega fratra fra Luku Marića još i fra Stanko Pavlović i fra Mile Vlašić koji je izrekao i svoju prigodnu propovjedničku riječ. Napominjemo kako o crkvi na Smrčenjacima piše fra Petar Bakula, vrli hercegovački franjevac (1816. – 1873.), povjesničar, pisac i graditelj, 1867. godine: ‘U obližnjem zapadnom selu Ilići bile su dvije stare crkve, jedna kod Vrela Babun sv. Ruže Viterbijske, i druga na Smrčenjacima Gospe Snježne…’ Ta crkva je bila u sklopu srednjovjekovnog kršćanskog groblja sa stećcima’. (usporedi i ŠefikBešlagić, Stećci, Sarajevo, 1971., str. 33.)

Opširnije o tome možete pročitati u našem novom broju Listića Framost, br. 15.

Također smo molitvom i paljenjem svijeća pred našom spomen crkvom Gospe Snježne i tamošnjim križem obilježili i Dan pobjede,Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Naime, ulaskom hrvatske vojske i policije u kraljevski grad Knin 5. kolovoza 1995. ostvaren je stoljetni san slobodne i samostalne države mnogih naraštaja Hrvata. Zato su u ovom danu simbolično sabrane i sve hrvatske bitke, a svi stjegovi hrvatske borbe za slobodu ponosno se vijore u bojama hrvatske državne zastave na vrhu kninske tvrđave.
I s naše strane čestitamo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Fotografije: Ante Boras

/Misija FRAMOST/

Jučer je služena sveta misa na Vanjači, Čabulja, na lokalitetu gdje su prije 78 godina, točnije 5. listopada 1942. godine, stradali Luka Marić Meštrov, Adam Vrljić i Stipe Čuljak. Na to mjesto se već 25 godina dolazi s posebnim pijetetom prema žrtvama, ali i ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku, jer potresno je slušati svjedočanstva onih koji su preživjeli teška vremena stradavanja u tom vremenu. Upravo o tome u jučerašnjoj propovjedi je govorio fra Stanko Pavlović, a zajedno s njim misu je služio fra Luka Marić koji je unuk ubijenog, Luke Meštrova. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena. Na njihovom mučeništvu treba graditi život na istini i nadati se ljepšoj budućnosti.
Na Čabulju svake godine pristignu brojni naši sumještani iz Cima, Ilića, Rudnika, ali i Grabove Drage, Čapljine, Gruda, Graca itd., kao i obitelji poginulih. Među njima tu su bili konjanici, planinari i brojni drugi koji su željeli provesti jedan dan u prirodi.
Ove godine smo posebno sretni jer imamo podignutu svojevrsnu kapelicu, kao i stolove koji mogu poslužiti svima koji budu tuda prolazili i tražili mjesto za odmor.
Također, ove godine, naša Misija FRAMOST je izdala prigodnu knjižicu koja iscrpno opisuje povijesne događaje i činjenice iz tog vremena, kao i fotografski pregled zadnjih 25 godina služenja svete mise na tom mjestu. Knjižicu možete potražiti u svim našim franjevačkim centrima kod fratra.
Bogu smo zahvalni jer je naše jučerašnje zajedništvo u prirodi bilo svima na radost i veselje.

/Misija FRAMOST/