Danas je u crkvi Imena Isusova u Gornjem Gracu proslavljen njen zaštitnik. Hodočastilo se sa svih strana, kao u stara vremena. Skupina, njih pedesetak, stigla je pješke i tako nastoje održati tradiciju. Svetu misu slavili su fra Bonifacije Barbarić i fra Mile Vlašić, uz nazočnost više fratara iz brojnih župa u Hercegovini.
Zanimljivo je da Isusov kip ove godine proslavlja 91 godina od kada se nalazi i štuje u crkvi, naime 1928 godine priskrbio ga je fra Zlato Sivrić. Poslije mise orila se ganga i bećarac kako i priliči prvom derneku u ovoj godini.
Ono što je najzanimljivije, a sigurno jako mali broj ljudi zna za to, jeste da je ovdje u franjevačkoj kući u Gornjem Gracu (župa Mostarski Gradac) bio fratarski novicijat i prvo učilište u Hercegovini davne 1844.g. o čemu svjedoči i kamena ploča postavljena na župni stan.
Položaj: Prostorno se župa nalazi u Hercegovini na području općine Široki Brijeg i graniči s općinom Mostar. Glavna prometnica kroz župu je ona od Širokog Brijega prema Mostaru. Položajem je župa smještena iznad Mostarskog blata. Glavnina naselja nekada je bila na brdu, a danas su ljudi sišli bliže glavnoj prometnici. Župa je dosta “razbacana”, no danas je dobro povezana; do svake crkve, groblja, cvrkvice i svake kuće ima cesta.
Naselja: U okviru današnje župe Mostarski Gradac nalazi se sedam (7) naselja: 1. Gornji Gradac (župna crkva, staro i novo groblje s gropskim kapelicama, Gospino vrilo poznatije kao Orovnik, grobovi fratara mučenika iz Drugog svjetskog rata)
2. Donji Gradac (groblje Mušaluk i kapela, spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata u Dubravi, crka na Vlaki/Kopilaši)
3. Gostuša (groblje i kapelica, misište Mosor s kapelicom i spomenikom “škriparima”)
4. Grabova Draga (Marića groblje i crkvica, Bošnjačko groblje i kapelica, Kipić/Polja s kapelicom posvećenoj Gospi,
te zavjetna kapela sv. Anti na raskrižju prema Bilima, misište Bile)
5. Provo (groblje Jelkinovac i kapela)
6. Dobrič (crkva sv. Josipa, zavjetna kapelica sv. Anti, groblje Divojka)
7. Novo Naselje (Arine ili Mačkovina) uz Polog (groblje u koje još nije nitko ukopan i kapelica u izgradnji)
Opći pregled: Prostor ove župe bio je davno naseljen. Tu su živjeli u predrimsko doba brojni Iliri. O tom svjedoče ostaci stare utvrde iz tog vremena – Zvonigrad. Zid od fino obrađenih velikih kamenih blokova podsjeća na tehniku ilirskih Daorsa. Možda je to bila izbočna utvrda ovoga ilirskog plemena prema ratobornim i nasrtljivim ilirskokeltskim Dalmatima, nastanjenim na širokom prostoru od Cetine do Vrbasa i srednje Neretve sa središtem u Duvnu (Delminium). Od tada do danas ovaj kraj nije bio bez života i stanovništva. Stećci u groblju Mušaluk svjedoče o nastanjenosti ovoga kraja u Srednjem vijeku.
Povijesni pregled: Fratri su ovdje već nazočni u 14. stoljeću. U 17. stoljeću tu su podigli svoju kuću s kapelicom Imenu Isusovu. U popisima iz 1743. i 1768. Mostarski Gradac je još uvijek samo dio (izbočeni zapadni dio) stare župe Mostar. Poslije rušenja mostarskog samostana (1563.) i pod stalnim pritiskom teških progona slijedećih 150 i više godina župnici Mostara napuštaju grad, zaštićuju se bespućem brda. Ti župnici beskućnici pomiču se što dalje od Mostara: Cim-Podivačje blizu Goranaca-Gostuša-Gradac.
Godine 1797. sjedište župe konačno je ustaljeno u Gracu. Tako župa mijenja i naziv u Gradac (mostarski). O. fra Nikola Ilić proširi postojeću kuću iste godine. Iz ovog skloništa sve do 1849. župnici obilaze vjernike nekadašnje župe Mostar: od Neretve do Širokog Brijega, od Drežnice do Blata, dolinu Neretve od Bune do Grabovice. Od 1849. Mostar je župa, Župniku Graca ostaju brda između doline Neretve i Širokog Brijega, Drežnice i Knešpolja, dio župe Široki Brijeg.
Godine 1871. od ove župe odcijepile su se župe Goranci i Drežnica. Godine 1892. župnik fra Mate Prskalo podiže župnu crkvu u Gracu. U međuvremenu Knešpolje se pridružilo Širokom Brijegu, a godine 1965. osnovana je župa Polog.
Statistički pregled: U davno vrijeme, tj. godine 1743., područje župe Gradac bilo je rijetko naseljeno i brojilo je 26 domova u kojima su živjela 279 vjernika. Godine 1768. bila su 44 doma i 415 vjernika. Godine 1867. 113 domova i 939 vjernika, a 1902. godine 239 domova i 2057 vjernika.
Vrijeme Prvog svjetsko rata (1914.-1918.) i godine gladi te gripa “španjolka” oduzele su brojne živote, da bi se stanje počelo popravljati tek između dva rata. Godine 1932. župa broji 352 doma i 2790 vjernika, a 1940. godine 376 domova i 3162 vjernika. Drugi svjetski rat (1941.-1945.) oduzeo je brojne mlade živote ove župe (238 župljana je poginulo i nestalo), a mnogi su se nakon rata odselili u gradska središta (Mostar i Široki) i daleki svijet.
Foto: Fb – Crkva svetog Josipa – Dobrič
Tekst: hercegovackiportal.com
