“Ti živiš. Živjeti – što to za tebe znači? Živjeti duže, živjeti ljepše, živjeti korisnije ili živjeti punim životom. Jedna poslovica kaže. Pravi umjetnici života ne žive duže, ali žive više.
Život ne možeš produžiti ni jednu sekundu. Život ne zavisi o tebi. U rukama si onoga koji ima vlast nad životom i nad smrću. Ma koliko se trudio, koliko god čuvao svoje sile i snage, ne znači da ćeš živjeti duže nego netko drugi. Isus kaže: Zašto se toliko uznemirujete. Zar možete samo za vlas produžiti život svoj? Ne postoje jela, ni načini života, ne postoje umjetne metode kojima bi se mogao život produžiti. Možeš cijeli život uzimati dijetnu hranu i poginuti negdje pod kotačima auta, na fronti ili nekom drugom smrću. Možeš cijeli život biti miran, opušten, ne naprezati se kako bi sačuvao snagu, a otrovati se hranom ili negdje drugdje stradati. Možeš čuvati sebe, ne pušiti i ne piti, ne uzimati pretešku hranu, hraniti se najrazboritije, pa ipak postoji mogućnost da ćeš umrijeti od neke bolesti, ili će ti zakazati neki organ. Nema načina koji bi jamčio duži život.
No, postoji način života koji jamči bolju kvalitetu življenja. Jedeš li laku hranu, ne pušiš i ne piješ, nastojiš se moliti, razmišljati, znanstveno raditi ili ljudima oko sebe ne dosađivati i biti težak, na taj način živiš više, ali ne i duže. Nastojiš li se dobro odmoriti, poći u šetnju, odspavati, ne pretjerivati radom, bit ćeš sposobniji primati nadahnuća koja inače umoran ne bi mogao primati. Bit ćeš kreativniji, sposobniji uočiti stvari i život oko sebe pravednijim očima i pomoći drugima da i oni vide. Imat ćeš radostan život jer radost je podijeliti s drugima. Život i radost života, dakle, nije u dužini, nego u njegovoj dubini. Život ne teži ni uvis ni lijevo ni desno, kaže poslovica, već samo u dubinu. Odijevaš li se skromno i razumno, nije li ti stalo da budeš bogataš, a svoje vrijeme ne trošiš u dosadnim ćaskanjima i neprospavanim noćima, u zadimljenim prostorijama gostionica, plesnjaka i zabavišta, imat ćeš vremena i bit ćeš sposoban pronaći u knjigama i u ljudima mudrost koja će te voditi u dubine i dati tvome životu snage da raste u visine. Kvaliteta života nastaje tamo gdje korijeni tvoga života bivaju obnovljeni i pomlađeni. Drugim riječima, više ćeš živjeti obogatiš li se dubokim mislima, ako te svaki dan obraduje riječ koju čuvaš poput dragocjenog bisera, imaš li hrabrosti slušati mudre ljude, imaš li vremena svaki dan za oazu mira, tišine, molitve, usmjeravaš li se svaki dan na ono što je bitno.
I patnja će pokopati tvoj život duboko da bi korijeni tvoga života mogli rasti u dubinu. O snazi i dubini tvojih korijena zavisi koliko će stablo tvoga života moći rasti uvis. O tome koliko će se razgranati stablo tvoga života zavisi pak, kakve ćeš i koliko ćeš plodova moći u životu nositi. A koliko plodova nosiš, toliko ćeš više ljudi usrećiti. A koliko više ljudi usrećiš, to će biti tvoja sreća veća. Jer sreća je odsjaj sreće koju pružaš drugome.
Pogledajmo na trenutak zajednički, tko si i koje sposobnosti imaš. Čovjek sve ima – kaže pjesnik – samo nema sebe. Čovjek je ovladao prirodom. On u laboratorijima istražuje kemijske i fizikalne procese te ih koristi za nove spojeve i kombinacije tvari. On istražuje i obrađuje prirodu, pokušava usavršiti poljoprivredu, stočarstvo, voćarstvo i druge grane. Čovjek je unaprijedio medicinu i tako omogućio duže trajanje svog boravka na zemlji. Čovjek je dobio moć nad svime oko sebe. Sve je podvrgnuo svom istraživanju i svojoj koristi. Nad svime ima vlast i moć. Sve on ima.
No, čovjek nema sebe. On nije odlučivao o svom dolasku na svijet i ne odlučuje o svom dolasku. Vezan je uz prostor i vrijeme i ne može se istrgnuti iz kaveza u koji je zatvoren. Ne može se osloboditi starenja, bolesti i smrti. Ne može se otrgnuti grijehu, pogreškama, zloći i patnji. Doživljava sebe kao podvrgnutog nekome tko je nad našim prostorom i vremenom. Savješću je čovjek izravno povezan s Bogom.
Čovjek ne odlučuje koliko će dugo živjeti na zemlji i hoće li biti sretan. On nije odlučivao hoće li dobiti ovaj ili onaj, zdrav ili bolestan organ, nije odlučivao koje će roditelje dobiti, ni kakve će sposobnosti i nesposobnosti imati u životu. Čovjeku je darovana zemlja, darovan mu je on sam, darovana mu je sloboda i savjest. On može sve koristiti sebi i u korist, ali je svojom savješću odgovoran onome koji ga je smjestio u onaj vrt koji se zove Zemlja. Čovjekova sloboda i njegovo upravljanje prirodom nije neograničeno i nije mu dano da njima samovoljno raspolaže, naprotiv, odgovoran je za svoja djela i ponašanje. Čovjek, dakle, može svime vladati i nad svime biti gospodar, ali on sam mora se pokoravati Bogu. Čovjek nije stvoritelj samoga sebe. Bog je izvor njegova života. Bog je njegov otac i njegova majka.
Čovjekova sudbina je u rukama Boga, stoga je prijateljstvo s Bogom za čovjeka sudbonosno pitanje. Čovjek sve ima i može imati, ali čovjek nema sebe. Čovjekov život je u rukama Boga. Jedino razumno čovjekovo držanje jest prijateljevati s Bogom. Bog je čovjekova sudbina. Bog je jedina mogućnost čovjeku da preživi, da bude sretan i savršen.
Ne poštuješ li Boga, tada nastaje u tebi i oko tebe nered. Tad cijela priroda postaje jačom od tebe, tad se buni tvoja narav protiv tebe samoga. Zbog neprijateljstva prema Bogu, zbog grijeha u čovjeku nastaje dvojnost, nesposobnost da se uskladi razum i volja, srce i um, nesposobnost da čovjek vlada prirodom. Odbacujući pravoga Boga, čovjek se klanja krivim bogovima stvarajući kult ličnosti, ili prirodnim pojavama i katastrofama u kojima vidi nadmoćnog neprijatelja. Bog je jedina čovjekova sloboda, jedini mir i jedina mogućnost.
Ti možeš više živjeti, ali ne znači i duže. Više živjeti znači živjeti ovdje sretno, sadržajno, početi već na zemlji vječni život. Počni odmah, ne gubi vrijeme na sporedne stvari. Zapitaj se jesi li ti gospodar ili rob? Prijateljuješ li s Bogom ili ne? Na tebi je stvoriti odluku koja će te učiniti savršeno humanim. Hoćete li se ti i Bog pronaći? Hoćete li ti i Isus postati prisni prijatelji? Neka te dostigne ta sreća.
