Blaženi papa Pio IX. rođen je 13. svibnja 1792. u Senigalliji (Marche) u Italiji kao deveto dijete u aristokratskoj obitelji Girolama i Caterine rođ. Sollazzi.Na krštenju je dobio ime Giovanni Maria Mastai Ferretti. Kao dijete patio je i bolovao je od epilepsije, no s vremenom je nadvladao ovu bolest.

Teologiju je studirao u Viterbu. Za svećenika je zaređen u travnju 1819. u Rimu. Svoju svećeničku službu započeo je kao rektor jednog sirotišta u Vječnom gradu. Godine 1823. šalju ga u Čile kao člana papinog izaslanstva. U 1827. papa Lav XII. imenuje ga nadbiskupom i to u njegovoj 35. godini života. Biskupom Imole postao je 1832., a kardinalom in pectore imenovan je sedam godina poslije.

Tadašnji papa Grgur XVI. umro je 1. lipnja 1846. i kardinal Mastai Ferretti pozvan je u Rim na konklave na kojima je sudjelovalo 50 od 62 kardinala. Oni su 16. lipnja 1846. izabrali upravo njega za 255. nasljednika apostola Sv. Petra. Novi papa uzeo si je ime Pio IX. Njegov izbor u to vrijeme izazvao je veliko iznenađenje, s obzirom da su pretežno konzervativni kardinali izabrali njega, koji je bio poznat po svojim liberalnim stavovima.

Papa Pio IX. ubrzo pokreće radove na modernizaciji i uljepšavanju Rima te se posvećuje pastoralnom radu. Tijekom svoga pontifikata diljem svijeta je osnovao više od 200 novih biskupija.Uz zalaganje hrvatskog bana Josipa Jelačića, godine 1852. zagrebačku biskupiju uzdigao je u rang nadbiskupije davši joj i metropolitansko sjedište, a nadbiskupa Jurja Haulika imenovao je kardinalom.Bulom Ineffabilis Deus od 8. prosinca 1854. definirao je dogmu o Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, što je u nekim crkvenim krugovima povuklo pitanje papine nepogrešivosti.

Na desetu obljetnicu proglašenja dogme objavio je encikliku Quanta Cura protiv modernih zabluda i glasoviti dodatak Syllabus, u kojem iznosi više od 80 najznačajnijih zabluda. Syllabus je izazvao oštre reakcije liberala u svim zemljama.

U političkim previranjima papa Pio IX., 8. prosinca 1869. otvara Prvi vatikanski sabor.Nakon što je francuska vojska napustila Rim, Talijani su 15. rujna 1870. počeli pohod na taj grad. Papa je napustio je palaču Kvirinal i otišao u Vatikan. U zoru 20. rujna pijemontsko topništvo započelo je s bombardiranjem grada gađajući dijelove zida između Porta Pia i Porta Salaria.

Ubrzo je uništenana koljena bačena Papinska Država. No, to je ujedno označio jačanje duhovnog autoriteta pape. Smatrajući se zatočenikom papa Pio IX., više nikada nije napustio Vatikan. Njegovo dobrovoljno zatočeništvo donijelo mu je opće simpatije izvan Italije i pridonijelo ugledu Svete Stolice. Najduži pontifikat u povijesti Crkve završio je 7. veljače 1878. Pio IX. je umro u 86. godini života prirodnom smrću. Iako je želio da ga pokopaju u bazilici sv. Lovre izvan zidina, ipak je zbog političkih razloga sahranjen u bazilici sv. Petra. Kada su ga nakon tri godine željeli prebaciti u baziliku sv. Lovre, morali su to učiniti tajno, jer je jedna antiklerikalna grupa željela njegovo tijelo baciti u Tiber.

Godine 1985. sv. papa Ivan Pavao II. donio je dekret o njegovu „herojskom životu i krepostima“, a 3. rujna 2000. proglasio ga je blaženim.

Ostat će zapamćeno da je Pio IX. svojim mudrim savjetima pomagao don Boscu utemeljiti Salezijansku družbu te si je zaslužio nadimak „Don Boscov papa“.

KT