Sačuvani su slavni govorikoji su na blagdan četrdeset svetih vjernika mučenika u Sebasti, koji su kao vojnici služili u slavnoj XII legiji, držali veliki crkveni govornici IV. stoljeća, među njima i Sveti Bazilije Veliki. To je vjerodostojno svjedočanstvo za hrabrost svetih mučenika, kojisu se radije posmrzavali u vodi negoli odrekli svoje vjere. Njihovo je mučeništvoudivljenjem ispunilo mnoge.
Za vrijeme progonstva cara Licinija pohvatano je 40 kršćanskih vojnika te stavljeno pred izbor: ili umrijeti ili se odreći vjere. Svi odabraše smrt za vjeru. Kazna se sastojala od umiranja u vodi koja se ledila. Dok su se nalazili još u zatvoru, napisali su oporuku u kojoj traže da poslije smrti budu zajedno saahranjeniu Sareimu kod Zele, u selu danas poistovjećeno sa selom Kyrklar u Maloj Aziji, a koje znači upravo 40. Stoga su zamolili i vjernike da ne bi iz motiva pobožnosti razvukli njihove relikvije.
Mučeništvo se zbilo 9. ožujka 320. u dvorištu gimnazija, uz kupalište grada Sebeste u Maloj Armeniji, danas Siwas u Turskoj. Uz ledeno kupalište pripremljeno je i toplo da primami po kojega, koji će biti slab u mukama. Našao se jedan slabi pa je prešao u vruću vodu, ali je usljed nagle promjene temperature odmah poginuo. Na njegovo je mjesto stupio među mučenike sam čuvar skinuvši odjeću i priznavši se kršćaninom. Kad svi izginuše, tijeal im iznesoše izvan grada, spališe i pepeo prosuše u rijeku. Progonitelji su se bojali i mrtvih pa su željeli uništiti svaki spomen na njih. Vjernici su uspjeli nešto spasiti. Iako su ovi mučenici mučeni 9. ožujka, od vremena pape Inocenta X. njihov je spomendan 10. ožujka u Zapadnoj Crkvi.
Sveti četrdeset mučenika – ostavili su snažan dojam na kršćane jer je njihovo mučeništvo opisano i brojnim svjedočanstvima posvjedočeno.
Za vrijeme cara Licinija pohvatano je četrdeset vojnika kršćana od kojih je traženo da se odreknu kršćanske vjere. Oni su to dobili, pa su bačeni u vodu koja se smrzavala. Preminuli su 9. ožujka 320. godine u Armeniji, u kupalištu grada Sebaste. Njihova su tijela bila spaljena da se ne bi njihove relikvije raznosile među kršćane. Svi se časte kao važni svjedoci kršćanske vjere.
