Sveti Jona je sin Amitajev iz Get-Heferu, danas Maš’had u Izraelu ( 2 Kr 14,25). Prema predaji majka mu je bila udovica u Serfati Sidonskoj. Ona je ugostila proroka Iliju te je dobila blagoslov da nije ponestalo brašna i ulja za vrijeme suše ( 1 Kr 17,14). Dok je Ilija još bio kod udovice, razbolio se domačićin sin Jona i preminuo. Na molbu Ilijinu u dijete se vratila duša i dječak oživje. Illija preda dječaka majci: “Evo, tvoj sin živi!” ( 1 Kr 17,23). Kad je Jona odrastao dobio je ulogu proroka.
Knjiga Jonina, za razliku od svih ostalih proročkih knjiga, ne donosi nikakvih prorokovih govora ni protiv Izraela ni protiv susjednih naroda, nego vrlo živopisno ocrtava dramu njegova proročkog poziva i odaziva Božjoj volji. U drugim proročkim knjigama prorok je sav zauzet kako će ostvariti Božje zamisli, ovdje Jona svim sliama nastojiizbjeći poslanje koje je dobio od Boga. Uistinu, bio je pretežak zadatak za jednog Izraelca, osobito za Galilejca Jonu u vrijeme Jeroboama II ( 786. – 746), kada je bila osobito jaka nacionalna svijest. A Jona je bio pozvan da naviješta spasenje smrtnom neprijatelju Izraela: asirskoj prijestolnici Ninivi. Dramski opisi Jonine prvotne pustolovine može se nekome činiti slikovitim i nestvarnim, no Isus uzima poroka Jonu kao znak svojeg uksrsnuća i izlaska iz groba: „Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.“ (Mt 12,40).
Kad Jona napokon propovijeda u Ninivi, stanovnici se kaju i pošteđeni su. To ljuti proroka koji sjedi u hladu bršljana i razmišlja. Bršljan usahnu na suncu i Jona ss zbog toga žalosti. „Bolje mi je umrijeti nego živjeti.“ Bog upita Jonu: Srdiš li se s pravom zbog bršljana?“ On odgovori: „Da, s pravom sam ljuti nasmrt.“ Jahve mu reče: „Tebi je žao žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jendu noć usahnuo. A Meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!“ (Jon 4, 3-13).
Izraelci su teško shvaćali svoj pravi poziv: da ljubav i briga kojom Jahve njih okružuje protegnu ne samo na svemir nego i na sve, osobito susjedne narode. Po primjeru Isusa Krista i Njegovom nalogu Apostolima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ (Mt 28,19).
