Dragi Danko,
Dok oplakujemo i žalimo za izgubljena tri mlada života, tu strašnu nesreću koja nas pogodi kao munja iz vedra neba, dođe vijest da si nas i Ti napustio. Ti, naš prijatelj, naš susjed, naš brat, naš plesač, naš Danko….
Život nas opet baci na koljena. Šok i nevjerica da je još jedan mladi život ugašen, i još jedna mladost prekinuta.
Spoznaja da se boriš sa teškom bolešću sve nas je zatekla. Ne možemo to još ni prihvatiti, jer do jučer si bio s nama, kovali smo nove planove. Još su svježa sjećanja na tvoje nastupe, tvoj samozatajni osmjeh kojim si plijenio pozornost.
Odlaziš prerano, a mogli smo još koji put i Linđu zaigrat.
Ostavljaš nas u tuzi i nevjerici, ali u dubini duše znamo da ti zapravo svoje putovanje nastavljaš na nekom ljepšem mjestu gdje nema suza.
Hvala Ti što si bio dio nas, dio našeg Društva, naših susreta i druženja, imendana i rođendana, proba i koncerata. Lijepo je bilo poznavati te.
Sjećanje na tebe ostat će vječno, dok i mi ne pođemo tebi u susret, jer svi smo putnici ovoga svijeta, sad itekako svjesni da ne znamo ni dana ni časa na kojoj stanici izlazimo.
Zato doviđenja dragi naš Danko, do ponovnog susreta u vječnosti.
Mirno spavaj i neka ti je laka ova hrvatska zemlja koju si svim srcem volio!
Počivaj u miru Božijem.
AUTORICA: SNJEŽANA ŠUNJIĆ/HKUD ,,SV. ANTE – CIM” MOSTAR
Foto: Ante Boras
/Misija FRAMOST/
