Sveta Brigita je nacionalna svetica Švedske rođena 1302. u mjestu Finstadu, u blizini grada Uppsale. Mnogo je voljela svoju rodnu zemlju te Katoličku Crkvu, a čitav život je podredila služenju Kristu i bližnjemu. Njezino ime je keltskog porijekla i znači visoka, snažna ili moćna. Zaštitnica je hodočasnika i putnika te Švedske.
S deset godina slušala jednu propovijed o muci Isusovoj koja je na nju silno djelovala i pod njezinim je dojmom ostala cijeloga života. Do svoje udaje već u 14. godini živjela je tri godine kod svoje tetke, odijeljena od oca i obitelji, što joj je bilo veoma teško te je snagu pronalazila u molitvi i razmišljanju o Kristu.
Udavši se prema očevoj volji za Ulfa Gudmarssona rodila je osmero djece postavši uzornom suprugom i majkom. U braku je provela 28 godina. Imala je sreću da je i njezin muž bio dobar čovjek te su zajedno svoju djecu veoma dobro odgojili. Sv. Brigita je bila srce i duša velike obitelji, velike kuće s brojnom služinčadi te bogatog imanja. Uz to je vršila i mnoga djela milosrđa za siromašne, bolesne, patnike, pale djevojke.
Nakon muževljeve smrti 1344. Brigita je sve više ulazila u javni život Crkve i Europe svoga vremena. Iako je bila u samostanu slala je pisma mnogim europskim državnicima. Među zavađenim kraljevima izvršila je mirotovornu posredničku ulogu, zauzimala se za povratak papa iz Avignona u Rim te za poboljšanje ćudorednoga života biskupâ i svećenikâ.
Godine 1350. je došla u Rim i stanovala u kući na Piazza Farnese. Tada se, između ostaloga, brinula za hodočasnike što su dolazili u Rim s europskog Sjevera. Svetica se trajno bavila mišlju o osnutku novoga reda. Tu je zamisao ostvarila njezina kćerka Sv. Katarina te uz odobrenje pape Urbana V. (1362.-1370.) osnovala prvi samostan.
Sv. Brigita je živjela i u Svetoj zemlju kamo je pošla 1372. U Jeruzalem je prispjela 13. svibnja i nastanila se u franjevačkom svratištu za hodočasnike. U Isusovoj je domovini ostala četiri i pol mjeseca.
Uz Sv. Franju Asiškoga ubraja se među najglasovitije srednjovjekovne hodočasnike Svete zemlje. Ta je svetica u katoličkom svijetu postala slavna još i po spisima koji su sakupljeni u jedan svezak pod naslovom Objave. Oni su trajni mistički i literarni spomenik svetice iz Švedske.
Sveta Brigita je u prisutnosti svoje kćerke Katarine i ispovjednika umrla u Rimu 23. srpnja 1373. godine. Papa Bonifacije IX. ju je 1391. svečano proglasio svetom, a sveti Ivan Pavao II. proglasio ju je 1999. suzaštitnicom Europe.
Sveta Brigita je u svojim Objavama opisivala mistična viđenja Isusove muke i smrti na križu. Isus joj je objavio dvije serije molitava i pobožnosti koje On želi da se mole na čast njegove muke, uz velika obećanja milosti za sve koji ih budu molili. Međutim, Sveti Oficij (danas Kongregacija za nauk vjere) izdao je 1954. upozorenje da „nipošto nije sigurno kako su ta obećanja nadnaravnog podrijetla“ te da stoga „mjesni ordinariji moraju izbjegavati davati dopuštenje za izdavanje ili reizdavanje djela ili napisa koji sadrže navedena obećanja“ (Acta Apostolicae Sedis 46-1954). Time se ne umanjuje vrijednost molitvi, već se pod upitnik stavljaju navodna obećanja.
Molitve Svetoj Brigiti
https://www.bitno.net/vjera/molitve/petnaest-molitava-svete-brigite/
https://www.bitno.net/vjera/molitve/7-molitava-svete-brigite/
Svim Brigitama čestitamo imendan.
Izvori: /nedjelja.ba/, /bitno.net/
Vezani članci: 23. srpnja – Sveta Brigita, redovnica – Framost
/Misija FRAMOST/
