Red propovjednika (lat. Ordo Praedicatorum ili OP) je redovnička zajednica čiji članovi se nazivaju Dominikanci, po utemeljitelju svetom Dominiku Guzmanu, čiji blagdan Crkva danas slavi. U prosincu 1216. papa Honorije III. ga je potvrdio čime je započelo njegovo širenje po cijelome svijetu. Sveti Dominik utemeljio je Red propovjednika kako bi spašavao narod od zabluda i hereza.
Dominikanski je red jedan od prosjačkih redova koji nastaju kao reakcija na cjelokupno stanje u Crkvi i društvu, posebno na raskošan život tadašnjega svećenstva te djelovanje sekti koje su se pojavile šireći razna krivovjerja. Za razliku od monaških redova koji su bili vezani uz samostane i živjeli povučeno, prosjački redovi nisu bili vezani samo uz jedan samostan i kontemplaciju, nego su i studirali, propovijedali i bavili se apostolatom, tj. bili u izravnome doticaju s ljudima. Živjeli su od svojega rada, a ako ne bi imali dovoljno za život, prosili bi od vrata do vrata.
Dominikanska redovnička odjeća (habit) bijele je boje. Sastoji se od bijele haljine s bijelim škapularom (naplećkom) i kukuljicom te crnim plaštom i crnom kukuljicom, kožnoga pojasa i krunice. Stoga se dominikanci u hrvatskome narodu nazivaju još i ”bijeli fratri” (za razliku od Engleske gdje ih zovu ”black friars” ili ”crni fratri” zbog plašta). Dominikanac bl. Rajmund iz Kapue, govoreći o bojama dominikanske odjeće, ističe: ”Bjelina je odraz nedužnosti, a crnina skromnosti.” Isto tako naglašava: ”Muževi i žene, članovi udruženja, bez obzira kakva su kroja bila njihova odijela i haljine, morali su imati oznake crno-bijele boje. To je imao biti vanjski znak nevinosti i poniznosti.”
”Laudare, benedicere, prædicare”, što znači ”slaviti, blagoslivljati, propovijedati”, geslo je dominikanskoga reda.
Propovijedanje Božjeg milosrđa i istine u središtu je dominikanskog propovijedanja. Sv. je Dominik u noćnim satima vapio Bogu molitvom: ”Bože moj, milosrđe moje, što li će biti s grešnicima?” Svaka je dominikanska zajednica pozvana biti školom milosrđa. Prilikom stupanja u Red braće propovjednika, svaki kandidat, na upit poglavara: ”Što tražite?”, odgovara: ”Milosrđe Božje i Vaše”.
Propovijedanje evanđelja i borba protiv herezā – nametnula je potrebu i obvezu obrazovanja i studija propovjednicima koji su od početka Reda osnivali škole i sveučilišta te otvarali knjižnice neophodne za studij. Budući da se uz propovijedanje vezala i visoka obrazovanost propovjednikā, prozvani su intelektualnim redom.
Prvi dominikanci dolaze u hrvatske krajeve već za života sv. Dominika. Godine 1225. osnivaju samostan u Dubrovniku, a zatim i u ostalim dijelovima današnje Hrvatske. Svaki samostan bio je ujedno i škola otvorena za javnost te se s osnivanjem novih samostana Sveti Dominik razvijalo i školstvo.
Dominikansko opće učilište, koje je 14. lipnja 1396. u Zadru osnovao tadašnji Učitelj Reda bl. Rajmund iz Kapue, prvo je hrvatsko sveučilište. U svojoj osmostoljetnoj povijesti Red je na hrvatskim prostorima imao 81 samostan, od čega se na području današnje Republike Hrvatske nalazio 61.
U 16. stoljeću dominikanci polaze u novootkrivene zemlje gdje djeluju u obrani osnovnih ljudskih prava domorodaca. Među najpoznatijim ističu se “otac međunarodnog prava” Francisco de Vitoria i Bartolomej de las Casas. U novootkrivenim zemljama dominikanci osnivaju sveučilišta na kojima su se predavali i domorodački jezici. I u novijoj povijesti dominikanci su aktivni na svim područjima. Henri Didon je začetnik obnove Olimpijskih igara. Godine 1896. odlučuje povesti svoje učenike na Olimpijske igre u Atenu. Marie-Joseph Lagrange utemeljuje Biblijsku školu (École biblique) u Jeruzalemu, koja je odigrala značajnu ulogu u tumačenju Svetog pisma u našem stoljeću.
Jedno od remek djela škole jest svakako ”Jeruzalemska Biblija”. God. 1958. belgijski dominikanac Henry Pire dobio je Nobelovu nagradu za mir. Red danas vodi 6 sveučilišta, dvadesetak fakulteta i općih učilišta te dvadesetak Centara znanstvenog istraživanja. Trenutno je u Crkvi 40 biskupa dominikanaca.
Danas je oko 600 dominikanaca u svijetu aktivno nazočno u sredstvima društvenog priopćavanja, od toga 150 u elektronskim medijima. Red izdaje ili uređuje 321 znanstvenu, kulturnu i popularnu reviju.
U svojoj dugoj povijesti Red je dao Crkvi 4 pape (bl. Inocent V., bl. Benedikt XI., sv. Pio V. i Benedikt XIII.), više stotina biskupa, osamdesetak kardinala, 262 sveca i blaženika. Red danas ima oko 7 000 članova, od čega oko 1100 braće u formaciji. Nazočan je na svim kontinentima, u 95 zemalja, organiziran u 45 Provincija, viceprovincija i vikarijata. U dominikanskoj obitelji još se nalazi 4 000 koludrica, redovnica kontemplativnog života u više od 300 samostana, 35 000 aktivnih redovnica u svim segmentima društva, i nekoliko desetaka tisuća laika, koji se pozivaju na dominikansku tradiciju i s Redom su čvrsto povezani.
Red je dao i jednog od najvećih mislilaca, sv. Tomu Akvinskog, crkvenog naučitelja te zaštitnika katoličkih škola.
Učitelj Eckhart, Ivan Tauler i Henrika Suzon poznati su rajnski mistici 14. i 15. stoljeća. Sveta Katarina Sijenska, naučiteljica Crkve, radi na okončavanju “zapadnog raskola” te na povratku pape Grgura XI. iz Avignona u Rim. Sveti Vinko Fererski i Savonarola veliki su propovjednici u 15. stoljeću, a fra Angelico poznati slikar. 15. stoljeće poznato je po širenju marijanske pobožnosti, stvaraju se kruničarske bratovštine, koje su potpuno povjerene Redu, tako da su dominikance zvali i ”Red krunice”.
Nedavno je službeno pokrenut postupak za proglašenje svetim prvoga hrvatskog blaženika bl. Augustina Kažotića.
U Bosni i Hercegovini dominikanci se nalaze u Klopču u predgrađu Zenice – samostan bl. Augustina Kažotića osnovan 1978. godine.
Izvori: /laudato.hr/, /hr.wikipedia.org/, /bs.wikipedia.org/
Vezano: 8. kolovoza – Sveti Dominik – Framost
/Misija FRAMOST/
