“Ničega se ne bojim, jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Puštam vama da sudite i da prosudite moje djelovanje. Ja, znajte, da ću se uvijek držati vjere, držati svojeg poštenja, koje neću prodati za ikakvu zemaljsku cijenu”, izrekao je Miroslav Bulešić, hrvatski katolički svećenik i najmlađi hrvatski blaženik – istinski velikan Crkve, koji je 24. kolovoza 1947. godine ubijen mučeničkom smrću u 27. godini života i čiji spomendan danas slavimo!
Rođen je od oca Mihe i majke Lucije rođ. Butković 13. svibnja 1920. godine u selu Čabrunići kraj Svetvinčenta u Istri. Osnovno obrazovanje stekao je u Juršićima, a srednjoškolsko u sjemeništima u Gorici i Kopru. Studirao je filozofiju i teologiju u Rimu na Sveučilištu ”Gregoriana”. Za njegovo školovanje zauzeo se bl. Alojzije Stepinac.
Za vrijeme II. svjetskog rata 1943. postao je svećenik. Bio je župnik u Baderni do 1945. To su bila strašna ratna vremena kada su u Istri bile tri vojske: partizanska, njemačka i talijanska. Osobitu pažnju posvetio je odgoju djece i mladih, pomagao je svima koji su bili u potrebi. Izjavio je: ”Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji to traže – i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.” Primao je prijetnje s raznih strana, pa je u svom Dnevniku zapisao: ”Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado… Želim umrijeti za slavu Božju i spasenje duše svoje i duša svojih vjernika.”
U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Predavao je vjeronauk u školi, okupljao mladež, obnovio crkveno pjevanje, uveo pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu, organizirao pučke misije i karitativnu djelatnost. Protivnici vjere su ga napadali, ali nije htio pobjeći u Italiju: ”Ako me ubiju, ubit će me za Boga i vjeru.”
U jesen 1946. postao je nastavnik i odgojitelj u Sjemeništu i Gimnaziji u Pazinu. Posvetio se odgoju i obrazovanju sjemeništaraca. Imenovan je tajnikom Svećeničkog zbora sv. Pavla, zalagao se za slobodu vjere i nesmetano djelovanje Crkve. U proljeće 1947. komunističke vlasti predstavile su ‘petogodišnji plan’, kojim su tražili radne akcije nedjeljom, zabranu vjeronauka u školama te udaljavanje Crkve iz javnog života. Miroslav Bulešić tomu se odlučno suprotstavio.
U kolovozu 1947. pratio je u Buzetu delegata Sv. Stolice, dr. Jakoba Ukmara, koji je dijelio sv. Krizmu. Komunisti su ih htjeli spriječiti, ali nisu uspjeli. Dan nakon toga, 24. kolovoza, bila je sv. Krizma u Lanišću. Tamo su komunisti napali Miroslava u župnoj kući i izboli ga nožem. Preminuo je od rana. Nije dopušteno da bude pokopan u svojoj rodnoj župi u Svetvinčentu, nego je pokopan u Lanišću. Tek će 1958. njegovo tijelo biti prenesno u crkvu u Svetvinčentu.
Tadašnji je papinski nuncij Joseph Harley rekao: ”Vi ste više dobili smrću toga mladog svećenika nego što ste izgubili, jer dobili ste svetca i mučenika.”
Biskup Dragutin Nežić započeo je 1956. službeni postupak za proglašenje blaženim, ali komunističke vlasti to su zabranile. Postupak je 1957. otvoren u Rimu, a 28. ožujka 2000. porečko-pulski biskup Ivan Milovan prebacio je postupak u Hrvatsku. Biskupijski postupak zaključen je 2004. godine te je sva dokumentacija u vezi s kauzom poslana Kongregaciji za proglašenje svetih u Rimu.
Državno Tajništvo Svete Stolice, dopisom od 12. veljače 2013. priopćilo je da je papa Benedikt XVI. dopustio da se obred proglašenja blaženim Sluge Božjega Miroslava Bulešića obavi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji u subotu, 28. rujna 2013. Predstavnik Pape na slavlju proglašenja blaženim Miroslava Bulešića u Areni u Puli bio je prefekt Kongregacije za kauze Svetih kard. Angelo Amato.
MOLITVA
Bože, Oče naš nebeski, Ti si u svećeniku Miroslavu Bulešiću dao svome narodu revnoga pastira i neustrašivog mučenika. Po njegovu zagovoru učvrsti u nama vjeru i ustrajnu strpljivost u teškoćama života te daj da se spremno zalažemo za rast i jedinstvo Crkve. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Izvori: /miroslavbulesic.hr/, /bitno.net/, /laudato.hr/, /nedjelja.ba/
/Misija FRAMOST/
