Ako i ne budem dostojan
pogledati u Tvoje lice,
ako mi ruke ne budu izranjene
od služenja i dobrih djela,
ako moja leđa ne budu pogrbljena
od nošenja svojega i tuđih križeva,
ako mi oči ne budu sjale
svjetlom uskrsloga Krista,
ako moje riječi ostanu prazne,
sjeti me se, Bože moj,
da sam barem pokušao doseći nebo
vapajem majke,
molitvom bolesnika,
pjesmom djeteta,
povjerenjem pravednika,
nadom grešnika,
samoćom pustinjaka,
slavom anđela i svetih.
ODMOR DUŠE – fra Zvonko Benković
/Misija FRAMOST/
