Priča jedan američki profesor…
Ja sam biolog. Svakoga dana proučavam čudesa života od najsitnije biljčice do najvećih životinja i čovjeka. Uvijek iznova divim se tajnama stvaranja.
Imam jednog prijatelja astronoma. On proboravi noći i noći iza teleskopa proučavajući milijarde zvijezda i planeta.
Jedne noći me povede sa sobom u zvjezdarnicu i pokaže mi malu svijetlu mrlju na svodu. Zatim me pozove da to pogledam kroz divovski dalekozor. Prizor je bio veličanstven: svijetla mrlja pokazala se kao nevjerojatno mnoštvo većih i manjih zvijezda u obliku gigantske spirale. Astronom mi protumači da je tu riječ o jednoj galaksiji s otprilike stotinu milijardi sunčanih sustava.
Osjećao sam se tako sitan i malen pred takvom veličinom stvaranja.
”Tko je načinio sve te zvijezde?” – morao sam upitati svoga prijatelja.
”Nitko. Nastale su same od sebe.”, odgovorio je on.
Moj je prijatelj, naime, ateist – on ne vjeruje da postoji Bog Stvoritelj.
Malo nakon toga pozvao sam njega k sebi na večeru. Nakon večere za desert jeli smo pitu od jabuke.
Prijatelju se jako svidjela pita i rekao je da nikad nije jeo bolju pitu, pitao je tko ju je ispekao?…
Pogledao sam ga smiješeći se i odgovorio: ”Nitko, nastala je sama od sebe.”
Izvor: /Stjepan Ivan Horvat/
/Misija FRAMOST/
