Danas, 29. rujna, na sam blagdan svetog Mihaela, na putu za Rašku Goru blagoslovljen je, prije nekoliko dana postavljeni, kip svetog Mihaela arkanđela – zavjet Daniele Škegro. Zavjetni kip je, uz nazočnost vjerničkog puka, blagoslovio fra Luka Marić.
Priču o tome kako je došlo do postavljanja kipa sv. Mihaela upravo na tom mjestu, a koju donosi Fenix Magazin, možete pročitati u nastavku, kao i pogledati fotografije Ante Borasa koji je današnji događaj ovjekovječio objektivom svoga fotoaparata.
…
U petak, 29. rujna, na sam blagdan Sv. Mihaela arkanđela, na putu za Rašku Goru u Hercegovini blagoslovljen je kip sv. Mihaela, a kip je uz nazočnost vjernika, blagoslovio fra Luka Marić, svećenik koji djeluje na području mostarskih crkvi Svetog Ante u Cimu, Svetog Franje u Ilićima i Svete Barbare na Rudniku.
Za postavljanje kipa zaslužna je spisateljica i predsjednica Udruge Hercegovka godine Daniela Škegro koja je kao zavjet svetom Mihaelu omogućila postavljanje kipa na putu za Rašku Goru gdje su živjeli njezini djed Ivan i baka Ana, odnosno u selu Domazeti.
– Postavljanje kipa je moja zahvala svetom Mihaelu za isprošene milosti, kazala je Daniela Škegro.
No, Daniela Škegro se na današnji dan, kaže, uvjerila kako ne postoje slučajnosti, te kako Bog za sve ima plan. Naime,
– Zapravo sam imala u mislima drugu lokaciju za postavljanje kipa i jednog dana sam s tetom krenula na tu lokaciju kako bi razgledala. No, zaustavila sam se nekoliko kilometara prije te lokacije, uz put je bila jedna stijena i kad sam je vidjela, u sebi sam znala da je to pravo mjesto, prisjeća se Daniela.
Teta je upitala Danielu zbog čega se odlučila za tu lokaciju, a Daniela joj je odgovorila kako je jednostavno to mjesto “zove”.
Nakon što su radovi na postavljanju kipa privedeni kraj, s fra Lukom Marićem je dogovoren blagoslov kipa.
Dok su se vjernici okupljali kraj kipa u petak ujutro, Danieli je prišla jedna starija gospođa. Bila je to Stana Šunjić koja joj je čestitala i kazala da joj je drago što je izabrala lokaciju gdje je rođena.
Ništa ne bi bilo čudno da je Daniela znala da se doista točno na tomu mjestu rodila jednog prohladnog jutra 16.travnja. Obje su na kraju bile iznenađene, Daniela jer je slučajno odabrala to mjesto, a Stana jer je bila uvjerena da je ta lokacija izabrana iz tog razloga. Naime, Stana je bila prisutna kad se Daniela rodila pa je taj detalj znala.
– Bilo je to jedno izrazito hladno jutro, tog 16. travnja, ma nikada neću i ne mogu zaboraviti taj dan. Ja sam ti vezala pupčanu vrpcu, rekla je Stana Šunjić koja je kada je čula da Daniela tu postavlja kip, bila uvjerena da je to zato što se točno tu rodila, u neposrednoj blizini stijena gdje se smjestio veličanstveni kip svetog Mihaela arkanđela.
Da iznenađenjima nema kraja, pokazalo se kad se u razgovor uključila Miljana Mišetić koja je nazočnima predočila jednu bitnu informaciju koji mnogi nisu znali.
Naime, s druge strane, također u neposrednoj blizini postavljenog kipa svetog Mihaela, nalazi se jama u koju je četrdesetih godina prošlog stoljeća smaknuto i u jamu bačeno petorica “duvandžija”
Duvandžije su bili ljudi koji su nosili “hercegovačko zlato”, kako su zvali duhan. Od njega su živjeli i prihranjivali svoje obitelji. Danima bi ga nosili, te prodavali, a mnogi od njih su tako izgubili živote, poput tih petero muškaraca koji su ubijeni i bačeni u jamu.
Na tom mjestu je nekad bio križ kao znak i obilježje njihovog mjesta stradavanja, koji je vremenom nestao.
Stoga je fra Luka Marić u današnjem govoru kazao, kako ovo mjesto nije slučajno odabrano, te da Bog zna zašto je to tako trebalo da bude.
– Ovdje, na ovom mjestu gdje danas blagoslivljamo kip, vidim budućnost okupljanja, druženja uz molitvu, ali i memorijalni centar duvandžijama jer ovo mjesto nije slučajno odabrano, kazao je fra Luka Marić.
Između novopostavljenog kipa i jame gdje su bačene duvandžije po smaknuću, nalazi se stari austrougarski put koji je poprilično zarastao šumom.
– Da, otac mi je pričao da su ovuda išli austrougarski vojnici i na konjima nosili sve što im je bilo potrebno, zato je put iako zarastao, vidljivo je koliko je širok. Tim istim putem su naše očevi i majke išli na posao u Mostar ili bi u limenim kovama (kantice) nosile mlijeko na prodaju u Mostar. Često bi im to mlijeko bilo istrgnuto iz ruku i na njihove oči proliveno ili oduzeto” – prisjeća se roditeljskih priča nazočni Marinko Škegro.
– Da život piše uistinu neobične priče, uvjerili smo se i danas. Sveti Mihael je postavljen na mjesto gdje nije planirao čovjek već Bog. Mjesto koje s jedne strane puta simbolizira mjesto rađanja, a s druge strane mjesto umiranja. Središnji dio je put koji je bio “izvor života”. Baš tu je Bog odredio da se ovog 29.09.2023.godine na dan svetog Mihaela, Rafaela i Gabriela izlije blagoslov. Zaista, čovjek snuje, a Bog određuje jer samo On zna zašto je to dobro, zaključila je Daniela Škegro.
Nesumnjivo, mjesto postavljanja kipa sv. Mihaela je posebno mjesto koje zaslužuje da ga se posjeti. Piše: /fenix-magazin.de/
Foto: /Ante Boras/
Video: / hercegovka.net/ https://www.facebook.com/100079124406176/videos/307693175239092
/Misija FRAMOST/
