Danas slavimo spomendan svetog Nikole – biskupa i sveca kojeg najviše vole djeca. Širom svijeta djeca sa nestrpljenjem isčekuju 6. prosinca i jutro kako bi vidjeli što im je njihov omiljeni sveti Nikola ostavio u čizmici ili čarapi koje su večer prije očistili i ostavili na prozoru.
Darivatelj
Današnje vjerovanje o svetom Nikoli stvoreno je na temelju brojnih legendi, od kojih najpoznatija govori da je rođen u imućnoj obitelji, 255. godine u Patari na poluotoku Male Azije, gdje je služio kao biskup, a postao je svećenik jer je želio širiti dobrotu. Njegovi su roditelji umrli od kuge, dok je Nikola još bio dječak te su mu ostavili mnogo novca. Bogati dječak otišao je živjeti kod svog ujaka koji je bio svećenik i odgajao ga u vjeri. Nikola je već tada počeo činiti dobra djela i sve svoje bogatstvo dijeliti sa siromašnima.
Jedne prilike, boraveći kod ujaka, Nikola je čuo tužnu priču o čovjeku koji je izgubio carsku službu i sav svoj imetak, a imao je tri kćeri koje je želio udati. Bez novca to nikako nije mogao, jer je u to vrijeme svaka mlada djevojka u svoj novi dom morala donijeti miraz.
Nesretni čovjek čak nije imao novaca ni za hranu, pa je njegova obitelj već dugo vremena i gladovala. Stoga je bio prisiljen trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesretnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima i tako spremi i srednju kćer.
Dalje priča ima dva kraja:
A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih.
Tako je nastao običaj da roditelji, u spomen na svetog Nikolu, darivaju djecu stavljenjem poklona u čarape ili čizmice.
Ubrzo je Nikola osjetio Božji poziv da postane svećenik. U to doba bio je tek tinejdžer, pa su ga svi hvalili i poznavali kao ‘svećenika dječaka’. Nastavio je pomagati ljudima, ali uvijek u tajnosti. Nije želio nikakvu slavu, pažnju ni zahvalnost.
Zaštitnik pomoraca
Nekoliko se puta otisnuo na putovanje u Egipat, Palestinu i druga sveta mjesta gdje je vidio mnoge patnje. Rimljani su rušili kršćanske spomenike i protjerivali kršćane zabranjujući im njihovu vjeru. Na svojim je putovanjima Nikola ohrabrivao vjernike i poticao ih da si međusobno pomažu.
Na povratku iz Palestine, na moru ga je zadesila velika bura koja je prijetila potopiti brod. Tek kada je Nikola izašao na palubu i počeo moliti, bura se smirila, a brod se nasukao kod gradića Mire, daleko od Nikolinog doma, pa su danas slike svetog Nikole gotovo u svakoj luci svijeta.
U Miri su u to vrijeme svećenici vijećali o izboru novog biskupa. Kako se nisu mogli odlučiti, dogovorili su se da će novi biskup biti čovjek koji prvi dođe na jutarnju molitvu. Bio je to Nikola.
Godine su prolazile, a Nikola je i dalje pomagao vjernicima. Kad je u zajednici ponestalo hrane, pronašao je žito i spasio ljude od gladi. Uvijek je pomagao ljudima u nevolji i cijeli život je bio primjer čovjeka kojem je stalo do drugih.
Zato su ga ljudi iznimno voljeli. Kada je umro pričali su razne nevjerovatne priče o njemu, njegovim dobrim djelima i ljubaznosti. Posebno su mornari na svojim dugim putovanjima voljeli pričati priče o Nikoli, a najviše o njegovoj ljubavi prema djeci koju je štitio u opasnim vremenima.
Ubrzo je Nikola kao i mnogi drugi kršćani bio zatočen zbog svoje vjere, od vojnika cara Dioklecijana. Dok je boravio u zatvoru, vojnici su ga mučili, ali nije želio poreći svoju vjeru. Iz zatvora je izašao tek kad je na vlast došao car Konstantin koji je bio prijatelj kršćana. U Miru se Nikola vratio stariji, duge brade, ali je nastavio sa svojim dobrim djelima.
Zaštitnik djece
Osim što je prema narodnom vjerovanju svojim blagoslovom spasio dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, prema jednoj legendi, sveti je Nikola došao u gostionicu čiji se vlasnik bavio krađom i prodajom male djece. Nikola je sve pregledao i pronašao troje dječice sakrivene u posude za kiseljenje kupusa te ih je spasio.
U svom životu sv. Nikola uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. O čudesima i dobročinstvima koje je činio postoje još mnoge priče i legende.
Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 343. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije, u velebnoj crkvi koja je podignuta i posvećena sv. Nikoli u čast.
…
Sv. Nikola, MOLI ZA NAS!!
Svima koji nose ime Nikola, Nikolina, Nikol, Niko, Nika, Nikica, Nikša,… čestitamo imendan.
…
Izvori: /Hr.wikipedia.org/, / Radiosarajevo.ba/, / Vjeronaucni-portal.com/
Poveznice: https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Nikola ; https://radiosarajevo.ba/magazin/zanimljivosti/znate-li-pricu-o-svetom-nikoli-bio-je-zastitnik-djece-i-moreplovaca/523923 ; https://vjeronaucni-portal.com/sveti-nikola-zivotopis/
/Misija FRAMOST/
