Foto: Franjevačka crkva i samostan sv. Petra i Pavla, Mostar

Jedna žena došla svećeniku i kaže mu: “Više neću dolaziti u crkvu zbog nekih stvari koje vidim i čujem.”

Svećenik je upita: “Mogu li znati što to vidiš i čuješ?”

Žena odgovori: “Zato što vidim neke ljude kako tipkaju po mobitelu za vrijeme propovijedi… Neki tračaju, ogovaraju, ne žive kako bi trebalo i većina ih je dvolična.”

Svećenik na kratko ušuti i promisli, a onda kaže: “U redu,… mogu li te nešto zamoliti da učiniš prije nego doneseš tu odluku?”

Žena je upitala: “Što bih trebala učiniti?

Svećenik joj kaže: “Uzmi molim te čašu vode u ruku i kruži po crkvi dva puta i nemoj dopustiti da ti se nijedna kap prolije iz čaše.”

Žena je rekla: “Dobro, mogu probati.” Kad je to uradila, vratila se do svećenika.

Svećenik ju tada upita tri pitanja: “Jesi li vidjela ikoga da tipka po mobitelu? Jesi li si vidjela ikoga da trača i ogovara nekoga? Jesi li si primijetila neke ljude koji su dvolični i ne žive kako treba?”

Žena mu odgovori: “Pa nisam vidjela nikoga kad sam bila skoncetrirana na čašu da mi se voda ne prolije.”

Svećenik joj tada kaže: “Eto vidiš, kad god dođeš u crkvu ili na bilo koje mjesto gdje se moli, trebala bi biti skoncetrirana na Boga, na njegovu riječ i na molitvu.
Bog nije rekao: “Prati i gledaj druge vjernike.”; On je rekao: “Prati mene, slušaj moju riječ. Ja sam, Put, Istina i Život. Od mene uči.”

Izvor: Karmelićani – Split

/Misija FRAMOST/