U onim dobrim starim vremenima, kad bi pratar blagoslovio vodu na najsvetijem mjestu na zemlji, u crkvi, kapeli ili nekom drugom bogoslužnom prostoru hercegovačka polja bila bi prepuna vjernika.
Žene, a i muškarci, sa škropaljicom bi krenuli kroz plodna polja i s molitvom na usnama blagoslivljali bi i molili.
Nažalost, dugo već polja šute i kao da slute da su ovo posljednja vremena, te čekaju nekog putnika namjernika da ih se sjeti. Žitnih polja odavno već nema, i korov kao da se umorio od gušenja zemlje, ničeg već dugo nema.
Molitvu na usnama sve češće smjenjuju psovke, i svjesne i nesvjesne. Blagoslovljena voda pretvara se u Gospine suze za svakim od nas.
Hoće li opet polje oživjeti, a molitva odjekivati? Morat će prema svemu sudeći. Otišao je čovjek daleko, poletio visoko i svakom naraštaju kad tad se dogodi Kula Babilonska, sruši se mit o ljudskoj veličini kao kula od karata. Mali smo pred Gospodinom, a tako smo nesvjesni svoje nemoći.
Neka Sveta tri kralja, upravo od ovog trenutka budu novi početak. Poškropite svoje obitelji, kuće, farme, njive, ulice, ljude…
Piše: Herc.info
Objavljeno, 6. siječnja 2024.
…
Izvor/ Autor: Herc.info
/Misija FRAMOST/
