Krajem srednjeg vijeka ovdje su najvećim dijelom živjeli Sasi koji su bili rudari, te razni trgovci i obrtnici iz Dubrovnika i Dalmacije. Za njihove duhovne potrebe u drugoj polovini 14. vijeka sagrađen je samostan Svete Gospe, koji danas predstavlja najstarije Gospino svetište na Balkanu i stjecište velikog broja vjernika katoličke vjeroispovijesti iz svih krajeva naše zemlje i susjedne Hrvatske.
Svetište Gospe Olovske jedno je od najpoznatijih i najstarijih Gospinih hodočasničkih središta u Bosni i Hercegovini. Prvi podatak, koji ukazuje na to da je olovska Crkva narodno svetište, jest zabilješka u dubrovačkom ljetopisu od 10. travnja 1454. Prvotni franjevački samostan i crkva u Olovu osnovani su u 14. stoljeću i među najstarijima su u Bosni i Hercegovini. Godine 1704. Samostan i crkva su zapaljeni, a prema zapisima u kronici, počinitelj je naručen i nagrađen za svoje nedjelo. Godine 1867. izgrađena je drvena crkvica, a današnje svetište je građeno od 1930. do 1961.
Kroz dugu povijest Olovskoj Gospi su hodočastili vjernici iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Bugarske, Srbije i Albanije. Svi zbog čudesnih ozdravljenja o kojima se pričalo. A ona su se događala za glavnih proslava, tj. za Velike i Male Gospe. Tih dana, na skučenom prostoru oko Crkve – koje može primiti najviše 5.000 ljudi, znalo bi se smjestiti i do 15.000 hodočasnika. A vjernici su se okupljali, kao i danas, oko čudotvorne slike Majke Božje, pred kojom su se događala čudesna ozdravljenja i koja je dobila naziv Čudotvorna Gospa Olovska.
Drugo okupljalište olovskih hodočasnika jest tzv. Crni kamen koji stoji ispred sadašnje olovske crkve. Prirodno nije od crnog materijala, nego je pocrnio od hodočasničkih svijeća koje su u velikom broju padale oko njega. Crni kamen nije ništa drugo doli ostatak zida koji pobuđuje uspomene na staro svetište čija su zdanja nasilno uništena 1. i 2. kolovoza 1704. godine.
U olovskom svetištu nalaze se dvije Gospine slike. Jedna je iz 18. st. s natpisom S. Maria Plumbensis , koja je do 1920. bila kod franjevaca u Iloku, a kasnije na Petrićevcu i u Sarajevu, da bi 1964. bila prenesena u 0lovo. Drugu je sliku god. 1954. izradio Gabrijel Jurkić prema opisu negdašnje Olovske Gospe , koja je nestala.
Od drugih starijih predmeta najvrjednija je kasnogotička srebrna kadionica iz 15. stoljeća. Ona je vjerojatno u 17. st. dospjela u franjevački samostan u Iloku, a ponovno je vraćena u Olovo 1935. god., nakon što je troškom svetišta u Olovu za Ilok nabavljena druga.
Danas je Olovo poznato kao značajno hodočasničko mjesto, na koje dolaze ljudi svih vjera, piše Hrvatskiglasnik.ba. (objavljeno 16. siječnja 2024.)
…
*** Molitvu Gospi Olovskoj napisao je fra Ladislav Fišić, a tekst kao himnu Gospi Olovskoj uglazbio fra Slavko Topić.
Gospe Olovska, MOLI ZA NAS!!
…
Izvor: Hrvatskiglasnik.ba
Poveznica: Olovo: Najstarije Gospino svetište na Balkanu – Hrvatski Glasnik
/Misija FRAMOST/